Još jedan u nizu relativno mladih bendova iz Srbije s neobičnim imenima i još neobičnijim pristupima glazbi je beogradski šesteročlani sastav imenom Bekstvo Iz La Zmija. Njihov album prvijenac se zove "Vrhunska zabava muzičkog degenerika", a rad na njemu je otpočeo još 2008. godine u studiju Kiza Bluza a završio se prošle godine pod producentskom palicom Milana Barkovića Bareta. Album, koji se sastoji iz dvanaest pjesama, je objavila neetiketa Manekeni Bigza i dostupan je kao besplatni download. A za snimanje video spota za single "Halo bebo" su imali i pomoć Ramba Amadeusa.

Karakteristike te novonastale struje koja se želi prikazati kao nekakav novi val, a kojoj pripada i ovaj bend, su njen fatalizam i degutantnost što se tiče tekstova i naprosto manjak dobrog ili bilo kakvog ukusa što se tiče glazbe. Pri tome je potrebno istaknuti da je to sve očito namjerno tako koncipirano u svrhu ili želji suprostaviti se ustaljenom mainstreamu. Iz toga se da zaključiti da su akteri ove pojave jednostavno nedovoljno informirani, i da pored onoga što se podrazumijeva pod mainstreamom postoji cijeli jedan drugi svijet koji je se davno od njega odvojio ili koji čak nikada nije niti bio dijelom istog. Tako da potreba za ovakvom vrstom djelovanja pod tobožnjom izlikom borbe protiv mainstreama se može učiniti nepotrebnom i bespredmetnom. Te čak u nekom smislu i obezvrijeđuje onu istinsku glazbenu (i umjetničku općenito) scenu koja je sve drugo samo ne spomenuti mainstream. Naravno da su svekolika eksperimentiranja i hrabri pokušaji napravit nešto novo i originalno dobrodošli, čak štoviše i prijeko potrebni, no to ne znači da su takvi uradci, među koje spada i ovaj album, oslobođeni i imuni od opravdane kritike.

Spiritus movens ovog albuma i općenito čitavog koncepta ovoga benda je očita paranoidna žudnja prikazati se drugačijim. Te na taj način priskrbiti si nekakvu intelektualnu i unikatnu vrijednost. Taj cilj se želi postići kroz šokirajuće ili perverzne tekstove. Kao na primjer u pjesmi "Tato Tato", u kojoj sin priznaje svom ocu da ga on seksualno uzbuđuje. Iako se to može prikazati kao aludiranje na perverznost čitavog našeg društva, ili čak kao bunt protiv ustaljenih vladajućih dogmi, način na koji se to ovdje čini je, najblaže rečeno, ništa više nego plitak i naprosto degutantan. U pjesmi "Ulaz" se slušatelju, pod pretpostavkom da ga to uopće interesira, daje "dragocjeni" uvid u mračne misli i požude napaljenog psihopate manijaka koji vreba na svoju žrtvu u nekom mračnom haustoru. Također jedna od bitnih značajki u stilu ovog benda je sposobnost preuzimanja različitih identiteta, te su gotovo sve pjesme ispričane kroz oči dotičnih likova o kojima se radi. Tako se u pjesmi "Karmin" nalazi deskripcija jednog transseksualca prilikom njegovog hodanja kroz grad. Ili se kao u pjesmi "Ospice" pruža sumnjivi užitak saznati o jadima oboljelog na "ospice", koje je "zaradio" prilikom aktivnosti oralnog zadovoljavanja. Pri tome ovi tekstovi ne obiluju opsežnošću, već se kroz minimalni odabir dvosmislenih riječi i pojmova slušatelja navodi na njegovo vlastito zaključivanje kako i na koji način bi se određena radnja mogla dalje odvijati. Dočim, u tim pokušajima biti duhovitim ponekada uistinu i uspijevaju, kao u pjesmi "Gde ti je devojka" s riječima 'prošlu večer izveo sam devojku u crnu hroniku'. U tim momentima se zapravo pokazuje da bi ovaj bend, pod uvjetom da se oslobode od svojeg ispraznog nauma biti nekakva karikatura društva, mogao iznjedriti iznenađujuće dobre rezultate. U tom smislu je potrebno navesti i njegov glazbeni stil, koji u nekim predjelima može biti vrlo energični i divlji rock'n'roll, koji se najjače oblikuje u već spomenutim "Gde ti je devojka" i "Ospice", te pjesmama "Pogrešna vremena" i "Gost u kući". Dok je ostatak pjesama pretežno uglazbljen nekakvom neusklađenom kakofonijom, koja na veliko omara i dosađuje. I pruža jedan negativan ukupni dojam za ovaj album, koji se može upisati na listu promašaja vođenih zabludom da nešto neobično i čudno mora ujedno značiti i kao nešto kvalitetno ili inovativno.

ocjena albuma [1-10]: 4

z. marković // 07/02/2012