'Stvaranje dobre glazbe, na naše i njihovo zadovoljstvo' - s tom filozofijom je, kako sami navode, vođen ovaj varaždinski rock sastav Retro Pult. Njegovi članovi su Janko Kralj (vokal, gitara), Damir Šalajić (back vokal, bubanj) i Igor Kranjec (synth, bas gitara). Prošle godine su objavili svoj prvi "Promotivni CD", a na samom početku ove je se pojavio i drugi EP imenom "EP - live 2012". Riječ je o live EP-ju, čije su pjesme izvedene uživo i pri tome snimljene sve u jednom danu, uz minimalni miks i mastering.

Ja volim rock. Ali ne želim slušati neki bezlični nedjeljno-popodnevni-mainstream. I radije bih recenzirao gajbu trulih paprika već snimku od tamo nekih narodnih rock-guslara (da ih sada sve ne navodim). Ali ovaj bend, iako svira rock, nije nikako mainstream (barem ne za mene). Ovo su četiri, pojednostavljeno rečeno, kompozicije koje imaju i snagu i dušu. Dvije nešto sporije i dvije brže skladbe, koje izvrsno pokazuju svo nesputano zadovoljstvo s kojim ovaj tročlani sastav pristupa skladanju svojih pjesama. A njegov ugodni i dinamični indie rock neposredno prelazi i na slušatelja. U njima vidim sve ono što su oni stari, razvikani i naširoko poznati "rockeri" očito već davno zaboravili. A to je da se rock treba stvarati od nas za nas, a ne za pojavljivanje na kojekakvim bezveznim manifestacijama, ne za davanje intervjua i pravljenje reklami, ne isključivo samo za bankovni račun i sigurno ne iz vlastite taštine. I u nekom idealnom svijetu ovaj mladi varaždinski sastav bi bio više cijenjen nego ti "slijepi putnici". Ali, da bi se to jednog dana možda i dogodilo, potrebno je kao prvo što kvalitetnije predstaviti ovaj EP.



Uvodna pjesma se zagonetno zove "Harvard" (možda zato što se u njoj nalaze pouke iz one famozne "životne škole"), i po meni je najbolja pjesma EP-ja. Karakteristični su joj prije svega razigrani i primamljivi zvukovi gitare i prozračna, ugodna melodičnost. Dok ritam varira između mostova atmosferičnih usporavanja i ponovnih ubrzanja. Poslije nje slijedi skladba "Ne budi kao led". I zapravo, ne prethodna, već mi je u stvari ona najbolja na EP-ju. U njoj se nastavlja kao u prethodnoj skladbi; s puno izmjena ritma i energičnom, višeslojnom melodijom gitare. Melodična svježina koja dolazi uz ove dvije skladbe me je jednostavno uhvatila posve nepripremljenog i zatečenog. Ha! - Nisam ni znao da se još uvijek mogu ovako iznenaditi. U pjesmi "Smijem li te dotaknuti" se izuzima brzi tempo i slijedi jedna preko šest minuta lagana i emotivna, tiha balada. Kao završna skladba je "Za to ne postoji lijek", vrlo energični rock komad s divljom međuigrom sparnih zvukova gitare, praćene ritmičnom akustarom i mjestimičnim pucketanjem prstiju uz jake udarce bubnjeva. U sve četiri kompozicije gitarski riffovi izazivaju znatiželju i pobuđuju daljnji interes slušatelja. Njima nije glavni cilj biti što snažniji i isturiti se u prvi plan, ali bez ikakvih problema oni čine okosnicu melodija i njihovu vodeću snagu. Kroz pažljivi aranžman pjesama cijeli EP ima jednu tečnu slušljivost. I iako ima samo četiri pjesme, kod mene se vrti evo već nekoliko dana za redom. I nadam se da će ih ovakva inspiracija pratiti i u idućim snimkama. Jer njihovo prvo izdanje nije ni u jednom momentu odavalo o kakvom se bendu ovdje zapravo radi. Ali ipak, ono što je se još tada moglo uočiti je način na koji skladaju svoje tekstove. Ja ne znam tko od ovih dečki ih piše, ali je prepoznatljiv jedan određeni stil; oni obiluju s puno osjećaja, intrigantnih uspoređenja i dubioznih prenesenih značenja. I koji zavrjeđuju pozornijeg slušanja. Kao, na primjer, u pjesmi "Smijem li te dotaknuti". U kojoj se stvara jedna redukcija međuljudskih osjećaja i odnosa, i sve je svedeno na sami čin dodira. Ali "dodir" ovdje ima značenje u potpunosti se posvetiti voljenoj osobi. Sve što se ima za reći se prenosi na jedan suptilno izravan ali i vrlo zabavan način.

Čini se da ove dečke ne zanima puno u koji će se određeni fah svrstati njihova glazba, već da jednostavno uživaju u tome što rade. A ovakav iskreni rock nikada ne može biti nekakav mainstream. Pa što ako se na kraju i zavrte na nekim radio ili TV postajama? Daj Bože da više bude ovakvih bendova a manje onih koji su sada sveprisutni po medijima. Bilo bi bolje za nas sve. A sada, kao prvo bi trebali na tragu ovog EP-ja snimiti i svoj prvi album.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 13/01/2012

PS: Pjesma "Spas na nekome", čiji je video spot ovdje priložen se ne nalazi na ovom EP-ju.