Švicarski kvintet iz Ženeve potpuna je nepoznanica u našim prostorima. Od biografije benda može se saznati da su startali kad su se gitaristi Florian i Sam zaželjeli svirati opako uvrnuti blues nalik na ZZ Top, prvi EP "Mjollnir" objavili su 2007., a debi album "12" 2009. Na omotu (kao i na službenim web stranicama) su dali samo svoja imena (bez prezimena), tako da uglavnom za najširi krug auditorija predstavljaju veliku zagonetku tko su i što su mada se po instrumentalizaciji može pretpostaviti da sasvim sigurno imaju debeli glazbeni dosje. U zvuku im dominira blues, no on je samo temeljno načelo koje je bazirano na teškim i prljavim sludge/stoner riffovima sa klasičnom heavy metal koncepcijom. Možda i najjači promotivni adut benda, tj. ovog albuma jest što im produkciju potpisuje Laurentx Etxemendi, studijski maestro zadužen za zvukove gitara, basova i vokala najcjenjenijeg francuskog metal sastava Gojira s kojim je radio na proslavljenom albumu "The Way Of All Flesh" (2008).

Međutim, Helmut ima daleko jačih aduta premda stoji ono pravilo da 'ime' prodaje djelo. Produkcija jest perfektna i odlična, no ona postaje manje važna kad se čuje kako bend uzbudljivo svira i kakve pjesme ima.

Iz samog instrumentalnog uvodnika "A decade of lost freedom" ne može se mnogo naslutiti u kome će pravcu stil i žanr benda otići jer počinje legato melodijicom koja će zasigurno sve zavarati da je odsvirana na ukulele. No, riječ je o sitaru kojeg svira Sam (još se tu i tamo pojavi tokom albuma), a nakon kraćeg staccato interludija s pomalo orijentalno - španjolskim ambijentom počinje tromiji stoner/sludge koji djeluje kao da se može pretvoriti u svašta. Asocijacije koje se pritom bude sežu od Led Zeppelin i Pink Floyd, pa sve do recimo Black Label Society. Tema se pretvara u osebujnu distorziranu gitarsku melodiju u narednoj "Divine kebab" i tu ustvari počinje pravi tijek albuma. Otkriva se prljavi vokal pjevača Petera koji je zadužen, koliko sam shvatio i za sve prateće glasove. Raspon mu je izuzetan; od nekih konotacija na otprilike grčevitog death urlatora preko Phil Anselma, pa sve do tamo, npr. Mike Pattona. Prosto je nevjerojatno da jedan pjevač može imati toliko metamorfoza, growlova, melodičnih dionica, potom 'clean' elemenata i još cijeli niz sitnih upadica koje katkada prizovu hip-hop NY hardcore/metal/thrash etiku Biohazard, Life Of Agony i Anthrax.

Sukladno tome, i bend razvija otprilike vrlo sličan scenarij. Pazi se na tempove i melodije, a mnogo kreativnosti pokazuju kada su u pitanju gitarsko-instrumentalističke 'čiste' sekvence bez vokala gdje se uočava da se ekipa zna upustiti i u jazz-rock/metal sa kompleksnim aranžmanom (odlična "The road to Pokhara") ili recimo u thrash pojačan sa galopirajućim tex-mex tempom ("Karl Lagerfeld"). Katkad zazvuče poput novije Metallice gdje su upleteni teški rock riffovi isprepleteni mnogobrojnim solažama i laganijim dionicama (skladba "Chouchenn"), ponekad sve uviju u stil grungea i alternativnog metala nalik na Helmet križanog sa Faith No More ("Tap 7"), no kroz sve to se neprekidno provlači rock-blues/metal temeljac sa melodijama, riffovima i uistinu intrigantnim pjesmama koje neprekidno nose inovantnost i kopozitorsku kreaciju (recimo blueserski sludge "Colson blues" i završni, pomalo Black Sabbath-ovski doom komad "Doomkopf").

Osim detaljnijih biografskih podataka o bendu, velika enigma su također tekstovi i zagonetan omot. Nisam upućen pošto nisu dali nikakve podatke, no čini mi se da u nekim kompozicijama lirski provlače neke činjenice iz švicarsko-romanske povijesti (barem mi tako djeluju "The road to Pokhara", "The legend of Glen Baden" i "Karl Lagerfeld"), dok je omot posve zbunjujući. Okey, na naslovnici su dvije lubanje, no na unutrašnjem ovitku one su povezane nekim lančanim mehanizmom koji podsjeća na 'švicarski sat'. U principu, nemam pojma šta taj mehanizam predstavlja i u kakvoj je povezanosti sa tekstovima, posebice jer na samom dnu stoji da članovi benda nose 'ruralnu odjeću'. Također je nejasan i naslov albuma. Možda označava 11.09.2011., njegov mogući datum izlaska...

Svejedno, pred nama je sjajan bend i odličan album s visokom sviračkom realizacijom.

Naslovi: 1.A decade of lost freedom, 2.Divine kebab, 3.The road to Pokhara, 4.Tap 7, 5.Chickenbarin, 6.Chouchenn, 7.The legend of Glen Baden, 8.Karl Lagerfeld, 9.Colson blues, 10.Doomkopf

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 05/01/2012