home > mjuzik > We Nah Give Up

kontakt | search |

PURA VIDA & THE CONGOS: We Nah Give Up (Lost Ark, 2011)

Sve je počelo prošle godine kada je se Bregt 'Puraman' De Boever spojio s legendarnim reggae sastavom The Congos nakon njihovog koncerta u Belgiji. 'Puraman' potom odlazi na Jamajku i tada nastaju prvi snimci koji će voditi do ovoga albuma nazvanog "We Nah Give Up". Album je kolaboracija njegovog benda Pura Vida i The Congos. A objavila ga je također 'Puramanova' glazbena etiketa The Lost Ark Music. Ime njegove etikete očito aludira na čuveni kingstonski The Black Ark studio. U kojem su pod producentskom palicom isto tako čuvenog Lee 'Scratch' Perrya nastala neka od najboljih reggae izdanja ikad. Gotovo sva izdanja proizašla iz toga studija su imala svoj karakterističan i prepoznatljiv zvuk u kojem je 'Scratch' Perry definirao pojam dub i proslavio ga u cijelom svijetu. Nažalost, 1979. godine taj studio je izgorio (!) pod nepoznatim okolnostima. A s njim je završila i jedna era najkreativnijeg dub/reggaea. The Congos su također u Black Arku snimili zajedno sa 'Scratchom' svoj najpoznatiji album "Heart of the Congos", koji za mnoge slovi za jedan od najboljih roots reggae albuma ikad snimljenih.

Tako je i ovaj album napravljen kao vintage produkcija, produciran od strane Poddington Kranka. U kojem je legendarni zvuk The Black Ark studija ponovno oživio. A što to znači, svi istinski poznavatelji reggaea vrlo dobro znaju; gusti, ispunjeni zvuk s mnoštvom najrazličitijih zvučnih efekata i najkvalitetnijih riddima. Pored osam pjesama od The Congos i četiri pjesme 'Puramanovog' benda Pura Vida, na njemu se dolično tradiciji The Black Arka nalaze i tri dub verzije pjesama od The Congos. A skupa s "Melodica Dub" te četiri dub kompozicije su nešto najbolje sto sam čuo posljednjih godina od duba.

Tekstualno ovaj album je unatoč svojem zvuku iz sedamdesetih vrlo aktualan. To postaje jasno odmah s uvodnom pjesmom "We Nah Give Up". S kojom The Congos poručuju da se i nakon toliko godina ne predaju. A sudeći po tome što su ovdje isporučili, usudio bih se čak i tvrditi da odavno nisu bili u boljoj formi. U njemu su točno nastavili tamo gdje su stali s brilijantnim "Heart of the Congos"; duboki roots reggae aranžmani s vrlo melodičnim linijama vodećeg basa i veselim trubama u vrhunskim izvedbama iskusnih reggae glazbenika. Budući da su na ovom albumu zastupljena dva benda, naime, The Congos i Pura Vida, tako i njegova kvaliteta varira. I pored cijele zasluge 'Puramana' što je ovo izdanje uopće ugledao svjetlo dana, njegov bend Pura Vida se ipak ne može mjeriti s legendarnim The Congos. Što se tiče četiri pjesme Pura Vide, u njima je vidljivo pod kakvim utjecajima stoje; klasični roots reggae kojem su pridodali i lijepe melodije violine. Međutim, najveća razlika je u vokalima. Iako vrlo dobar i topli glas Pura Vide, on ipak ne uspijeva dokučiti kvalitetni intimni falsett/tenor-vokal The Congosa. Koji skupa s eteričnim intonacijama gitare, spacey melodijama syntha i razigranim off-beatom bubnjeva čini njihov unikatni stil. Iz melodijskog izobilja ovih pjesama se također može osjetiti da su sve pjesme vrlo pažljivo i s puno ljubavi pripremane. I svaka od njih ima svoj prepoznatljivi karakter i značaj. Tako se s pjesmom "The Wicked a Go Fall" poručuje svim onim zlim moćnicima da će doći vrijeme njihovog pada. Ali tu je i pjesma kao što je "Why You Treat Me So Bad", koja se bavi sasvim svakodnevnom temom veze. Pored organične "Rolling Stone", ona je sa svojim jakim rocksteady ritmom ujedno i najbrža i najenergičnija kompozicija albuma. Također je otpjevana drugačijim, hrapavijim vokalom. Dok pjesma "Africa" sa svojim raznim psihodeličnim udaraljkama i opuštenim beatom najviše podsjeća na eru albuma "Heart of the Congos". A vesela i svijetla "Rastaman Feeling" odaje počast svojim rastafarijanskim načelima. Jedna od najupečatljivih pjesama je "Whose Love"; gotovo tribalni ali spori i masivni ritam bubnjeva, melankolični zvukovi syntha i vrlo emotivni vokal čine ju jednom od najtoplijih i najizražajnih pjesama cijelog albuma. I naravno, last but not least, odlične završne četiri dub kompozicije u kojima sve vrvi od razigranih i ludih delaya, reverba, skrečeva i koje čega još drugog. Kao što sam već rekao na početku, vrhunsko dub umijeće od kojeg se samo može učiti.

Album "We Nah Give Up" osvaja odmah prvim slušanjem. I u totalnoj je oprečnosti s modernim poimanjem roots reggaea. U kojem su nažalost prevladale sterilne i pre-čiste melodije bez istinskog osjećaja i vibre. I koje prate uvijek jedan te isti obrazac. A ovdje imamo pravi primjer kako bi dub/reggae trebao zvučati. Jednostavno odlično.

ocjena albuma [1-10]: 9

z. marković // 21/12/2011

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*