Niški bend Stereolimit je relativno mlad sastav, nastao krajem prošle godine. Sastoji se iz bivših članova benda PRC, Miroslava Cvetkovića (vokal, gitara) i Bratislava Stankovića (bas, prateći vokal). Te Nebojše Pešića (gitara, prateći vokal) i Marka Tomovića (bubnjevi). Polovinom ove godine su snimili svoj prvi album u samostalnoj produkciji u studiju Stereolimit. Album nazvan " Indikacije, kontraindikacije i neželjena dejstva" se sastoji iz devet pjesama. Od kojih je za pjesmu "Dan se rađa" snimljen i video spot. Album je dostupan kao besplatan download na stranici neetikete Manekeni Bigza.

Glazba ovog sastava se može opisati kao melodična kombinacija rocka i punka. Pri tome su također osjetljivi i utjecaji hardcora pa čak i metala. I jedno je sigurno, da ovih devet pjesama zvuče zaista svjetski. To jest, da ne pjevaju na svojem jeziku, već na engleskom, lako bi se moglo pomisliti da se ovdje radi o nekom bendu iz recimo, Amerike. Iako osobno mrzim takve vrste poređenja, u ovom slučaju to je jedna vrlo pozitivna stvar. Budući da su članovi benda sami radili na produkciji albuma, što usput rečeno, je sve više puta slučaj u zadnje vrijeme da glazbenici sami preuzmu u svoje ruke tehnički dio posla oko snimanja, može se pretpostaviti da je ova karakterističnost zvuka namjerna. Koja je na tragu onoga što su radili, na primjer, The Replacements u svojim počecima i Hüsker Dü u osamdesetima. Čiju su poznatu pjesmu "New day rising" i obradili i preveli na srpski jezik u svojoj pjesmi "Dan se rađa".



Međutim, pjesme Stereolimita su puno više orijentirane na melodičnost, koja prelazi u moderni punk-rock. Ali to su još uvijek one tipične prljave, abrazivne i izrezbarene melodije gitare. Koje pjesmama daju svoj divlji i energični šlif. Kao suprotnost tome stoji vrlo emotivni, ali i na trenutke također agresivni vokal, koji se kreće u rasponu od melodičnog pjevanja do bijesnih screamova. Ta vokalna sinergija melodičnog i agresivnog se pojačava i učešćem pratećih vokala. Koji također nadograđuju pomalo monotonu glasovnu boju glavnog vokala. Dočim se ritam sekcija, sačinjena iz bubnjeva i basa vrlo dobro nadopunjava. Versatilni ritmovi bubnjeva mogu biti više u hardcore fazonu, kao u pjesmi "Dan se rađa". Ali i nešto sporiji kao u pjesmi "Parazit". U kojoj su zastupljene i atmosferične melodije klavijature. Ona je također i jedna od rijetkih pjesama u kojima se može čuti klasična gitarska solaža. Inače su to frenetični, jasni ali ne i čisti rifovi. I pretpostavljam da oni uživo zvuče zaista još puno moćnije. Posebno treba naspomenuti i upečatljivu ulogu bas gitare, koja sa svojim isprepletenim načinom sviranja proizvodi jednu punu i dinamičnu ritmičnu podlogu pjesmama. Među glazbeno najjače za izdvojiti su pjesme "Dimenzije", "Dan se rađa", "Parazit", "U jedan tom" i zadnju na albumu, "Strah". Koja je ujedno uz "Dan se rađa", i najviše utopljena u hardcoreu. Od svih devet pjesama se posebno ističe već spomenuta "Parazit". Koja je jedan čisti rock komad i s time proširuje cjelokupnu zvučnu sliku albuma.Tekstovi pjesama su individualnog karaktera (he, a koji to nisu?) i osvrću se na svakodnevnicu jednog mladog čovjeka. Njegove strahove i želje, i o tome kako se on snalazi u današnjim težim uslovima života. Usred kojeg često bježi u maštanje o boljim i ljepšim stvarima i gdje ima osjećaj da je 'život jasniji u snu', kao u pjesmi "Na dnu". Također se u pjesmi "U jedan tom" govori o međuljudskim odnosima. Kao i o starim drugovima pjesmom "Vrati se". Međutim ovdje nema neke izražene humoristične note, koja je tako tipična za melodični punk-rock. Već su ovo sve vrlo ozbiljne, pa čak i mračne teme, u kojma se prerađuju vlastita životna iskustva i utisci nastali usred sivila svakodnevnog življenja. I ove pjesme, način na koji su uglazbljene, kao i njihovi tekstovi, slušatelju daju osjećaj da su one jedna vrsta proboja, putem kojeg se želi osloboditi iz vrtloga ružne realnosti i utkati neki novi, pozitivniji pravac. Jer jedino tako si mogu objasniti ovu osjetljivu pozitivnu vibru i vitalnu snagu, koja se provlači kroz (skoro) sve pjesme. Jer jasno i glasno izgovorene stvari su ipak puno lakše i za riješiti.

Album " Indikacije, kontraindikacije i neželjena dejstva" ne nudi neku eksploziju originalnosti ili umjetničke smionosti. Ali je radi svojih energičnih i melodičnih pjesama svakako vrijedan slušanja. I nudi sve ono što je potrebno jednom albumu ovog žanra; jake rifove, snažne ritmove i autentične tekstove, s kojima se lako može poistovijetiti i u njima prepoznati. I vjerujem da će se svidjeti svima onima koji uvijek vole poslušati jedan dobar punk-rock album, odlične produkcije i na svima nama razumljivom jeziku.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 03/12/2011