Mirno, emotivno i elegično djelce sa elementima elektronskog miksa trip-hopa, shoegaza i industriala.

Solo projekt Olivier Junga iz Pariza djeluje od 1998. i potpisuje se kao senzualno-gorkasti elektronski miks defanzivne glazbe u rasponu od trip-hopa, shoegaza, indie-rocka, synth-popa sve do natruha industriala. Uz jedan zvanični album "Dusty Lane" iz 2009., do sada je objavio tri EP-ija i jedno ostvarenje "Melanclimax" (2004)
koje se navodi kao prvo officijelno i nedefinirano izdanje. Nisam imao vremena proučavati i preslušavati što je do sada napravio, pa evo samo ono što se iz konteksta ovog EP-ija može dokučiti...

Glazba je prošarana snenim synthovima i blagim valovima elektronskih basova, tempovi su spori s mnogo ambijentalnih perioda u pravilnim dobama, a tekstovi su emotivni pogled na današnjicu kojoj predstoji skora budućnost. To jest, pomalo su futuristički i imaju ponešto od angažirane društvene etike. Kroz ovakvu minimalističku strukturu naziru se obrisi Depeche Mode ka pritajenom industrialu u uvodnoj "Faith in the trash" s ekološkim nazorima i vrlo lijepom trip-hop križancu sa industrialom "Femme fatale". "Hope in monochrome" uz recimo standardan mix trip-hop/electro-industriala baziran je na individualno jakom refrenu podebljanom nekakvim čudnim world-music noiseom koji sjajno parira ostatku konstrukcije. Ja bih ga usporedio sa Mick Karn - Japan relacijama s pojačanim distorzijama otprilike iz epohe albuma "Tin Drum" kada je Karn svirao dido, autohtoni instrument Obale Bjelokosti. U pretposljednjem, no prekratkom instumentalu "Nocturnal wanderings" distorzije elektronike se naglašavaju skoro do razine Nine Inch Nails, dok je završna "Typical day" vrlo depresivna ambijentalka.

Iz opusa ovog 24 minuta dugačkog materijala može se razabrati fina šminkerska angažirana elegija o svijetu koji nije ružičast i bajan, ali se u njemu još uvijek zna pojaviti entuzijazam emocija i strasti. Otprilke, blisko je belgijskim majstorima poput Thot ili našim specijalistima kLeimor iz Bosanskog Novog/ Novog Grada, no u znatno mirnijoj varijanti s vrlo lijepim i karizmatičnim Jungovim vokalom.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/12/2011