Cijenjeni death metal bend iz Ujedinjenih Arapskih Emirata biti će predgrupom Morbid Angel na zagrebačkom koncertu u Močvari 29.XI 2011. Ovog proljeća su objavili drugi album, pa da se upoznamo s njima...

U posljednjih nekoliko sezona s vremena na vrijeme nas blagoslovi Jehova s ponekim bendom iz Izraela, pa i Alah sa izvođačima s Bliskog istoka odakle se praktički prije pojave interneta gotovo nisu niti širile informacije o egzistiranju neke relevantne rock scene. Kada se uđe dublje u istraživanje ovog geografskog područja po tom pitanju, otkriju se tisuće i tisuće bendova i izvođača, a taj teritorij se slobodno može proširiti na gotovo sve arapske i islamske države od Maroka do Pakistana. Mislili ste da Afganistan, Irak, Libija ili strahovito konzervativna Saudijska Arabija nemaju rock i metal bendove? Prevarili bi ste se. A da ne počinjem priču o underground i mainstream sceni Irana koju sam sasvim slučajno otkrio prije desetak godina. Majko mila, pa oni imaju više bendova nego sve države na cijelom Balkanu zajedno uključujući i Grčku, Bugarsku i Rumunjsku... Interesantna stvar za nas Zapadnjake koji uglavnom smatramo da tamo nema rock scene je primjerice podatak da ovaj bend iz Dubaija (Ujedinjeni Arapski Emirati) prodaje u arapskom i islamskom regionu više albuma nego što ih u svjetskim okvirima proda Sepultura ili neki bliskiji im bendovi po stilu, primjerice Nile, Cannibal Corpse ili Morbid Angel.

Svoj veliki trijumf Nervecell (iliti 'nervna stanica') doživjeli su 2005. nastupom na Desert Rock festivalu u Dubaiju nakon čega su održali prvu turneju izvan arapskog regiona (po Australiji). Od 2009. neprekidno su prisutni na europskom kontinentu zahvaljujući ugovoru sa njemačkim distributerom Lifeforce Records, pa su tako nastupili na festivalima Wacken Open Air, With Full Force, Rock Am Ring, Rock In Park, Metalcamp... Nije na odmet ne spomenuti da ih Metallica redovito zove kao predgrupu kada nastupaju na Orijentu jer imaju skoro više publike od samih headlinera!

Sam bend je osnovan 2000. godine sa frontmenom Brogan Costom koji ih je napustio 2003., a na njegovo mjesto je došao Rajeh Khazaal James koji svira i bas gitaru. Osnivač Barney Ribeiro (gitara) do 2005. je oformio čvrstu ekipu koja funkcionira bez ikakvih trzavica sa Remi Mustafom H. (gitara) i Louis Random (bubnjevi), te su do sada realizirali jedan demo 2003., EP "Human Chaos" (2004) koji je osim u UAE distribuiran i u Meksiku, dok su se sa debitantskim albumom "Preaching Venom" (2008) pojavili po prvi puta na širokom arapskom i islamskom regionu ostvarivši impozantan tržišni uspjeh zasjenivši i same zvijezde arapskog deatha, bend Kaoteon koji su jedan od prvih ovakvih izvođača koji nisu koristili arapski jezik u svojim pjesmama (album "Anthem Of The Dead").

"Psychogenocide" im je drugi album objavljen 29.IV 2011. za Spellbind koji vrši distribuciju za tržište Bliskog istoka, te za njemački Lifeforce Records koji pokriva zapadni dio marketinga za Europu, Ameriku, Japan, Australiju... Nervecell u svojem zvuku redovito imaju elemente arapskog folklora, tematski su kritički orijentirani prema društvu i politici, bazirani su na socio-društvenim i humanističkim preokupacijama oko nejednakosti, nepravde i ugroženih moralnih i etičkih načela, a na ovome albumu se uglavnom simbolički obrušavaju na strukturu društvenih previranja i političkih tokova metaforički ih uspoređujući sa klasičnim death poveznicama - paklom, teškim sudbinama, pogreškama, zabludama, smrtonosnim savezima (aludirajući na učešće USA u pokretu otpora ovom cijelom regionu) i za nas Zapadnjake, nekonvencionalnim shvaćanjem tradicionalne kulture arapsko-islamske zajednice.

Vrijedi posebno istaknuti da je bend otkrio i sam Karl Sanders (alfa i omega čuvenih američkih death-metalaca Nile) u svojim istraživanjima bliskoistočne metal scene, pa se stoga kao gostujući vokal pojavljuje u jednoj od ponajboljih pjesama "Shunq (to the despaired… king of darkness)". U njoj on doslovce reži na engleskom s pojačanim psihodeličnim echom, dok mu protutežu kontrira Rajeh Kazaal James na arapskom jeziku. Rajeh (uglavnom ga oslovljavaju kao James) inače ima opaki vokal pun grlenih growlova s različitim rasponima od visokih sve do bariton/bas registara, a općeniti je dojam da mu najbolje 'leži' onaj u srednjim frekvencijama kojeg u principu i najviše koristi. Za fah deatha je, slobodno se može reći, strašan pjevač kakvih u ovom asortimanu i nema previše, a posebna mu je odlika što je veoma razgovjetan i po ničemu, kada koristi engleski jezik, ne daje ama baš nikakve insinuacije da dolazi iz nama egzotičnih područja arapskog svijeta.

Uvodni instrumental "Anemic assurgency" je odsviran na tradicionalnom bliskoistočnom žičanom glazbalu oudu s potporom autohtonih udaraljki u atmosferi neo-folka s nezaobilaznim orijentalnim šlihom u nepravilnim dobama, a kako album odmiče, ovakav harmonijsko-melodijski tretman se često susreće u nabrušenim gitarskim distorzijama koje imaju začudno kratke riffove po čemu se bend automatski izdvaja od cijele death armije. Još jednu posebnu stavku benda čini nevjerojatan bubnjar Dave Haley (Psychroptic) koji je, da li privremeno ili za stalno zamjenio Louis Randa, nije poznato, no momak opako drmusa abnormalnim bas-pedaliranjima s kojima drži dinamiku pjesama bez obzira bile one ultrabrzih ili sporijih tempova. Prva od takvih injekcija je "Upon an epidemic scheme" prepuna bubnjarskih tehniciranja i čestih izmjena tempova; vidi se da je bend strastveno kompaktan i fleksibilan za najbrže vratolomije, a takvih komada na albumu ima koliko ti srce želi. Još jednu stvar valja naglasiti - uz sve klasične death elemente, Nervecell ima autorski moćan kredibilitet u aranžmanima. Ne pretjeravaju sa repeticijama, već idu u neočekivane strukture koje su razrađene do maksimuma i gotovo su satkane od različitih djelova kao da ih je komponirao glazbenik koji ima prilično jasnu muzičku definiciju s klasičnim i jazz obrazovanjem. Primjerice, u "All eyes on them" startaju sa kratkim i čistim refrenom, nastavljaju sa turbo tempovima koje prošaraju sa breakovima i dvije solaže, a u sredini se pojavljuje posve lagani dio sa psihodeličnim akcentom. U principu, služe se gotovo drugačijim postavkama od cjelokupne death scene i zbog toga su uistinu poseban bend.

Pjesme kolaju skoro bez pauza. "Amok doctrine" je puna energije i breakova, te ima čudnovatu strukturu različitih riffova koji su nevjerojatno skladno povezani poput nekakve progressive kombinacije death i black metala. Naslovna "Psychogenocide" opet ima eksperimentalija sa uzlaznim melodijama i konciznim brzancima koji su sa Rajehovim vokalom bačeni u dinamiku i tako se album giba u sasvim neočekivanim smjerovima sve do iznenađujuće laganice, instrumentala "The taste of betrayal" koji potpuno ispada iz faha deatha. U ovakvom tromom tempu još najbolje dolaze do izražaja sve odlike i karakteristične crte benda sa sjajnom psihodeličnom melodijom, središnjom dionicom obogaćenom orijentalnim minijaturama i kratkim završnim izvodnikom u bržem tempu. Dvije posljednje skladbe "Driven by nescience" i "Nation's plague" samo potvrđuju pravilo da su uistinu nevjerojatan bend koji ovdje opet pokazuje groove naboje koji pobuđuju kaos moshpita, dok u drugonavedenoj, daleko tromijoj ponovno baziraju melodije na arabeskama i bliskoistočnim elementima.

Mada je sam death prilično težak, a često i kaotičan žanr, nema nikakve sumnje da su mu Nervecell ovim albumom podigli standarde i kriterije. Još više su ga zapetljali sa opsežnom strukturom namjenjenom profinjenim znalcima. Pobjegli su od klišeja, udahnuli su nove formate koji se razabiru pomnim raščlanjivanjima od sekvence do sekvence, te su zadržali onu bazičnu energetsku pilulu headbanginga, a to je u svakom slučaju uvijek dobrodošla doza za svu publiku željnu klasike deatha u spoju sa novim iskustvima i spoznajma kamo i kako se cijeli žanr može usmjeriti. Da, Nervecell su novina u deathu; dali su mu novu dimenziju, osvježili ga i imaju svoj jedinstveni, praktički unikatni stil koji se tek tu i tamo može primijetiti kod nekih velikih bendova poput Nile, Suffocation ili Necrophagist. A komentari o njima u arapskom svijetu govore da su sa samo ova tri dosadašnja izdanja strahovito utjecali na scenu tog regiona...

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 27/11/2011