"U Domu Sindikata" je ime novog albuma Ramba Amadeusa, glazbenika, poete, samoproklamiranog medijskog manipulatora i doživotnog nositelja jedinstvene titule "Svjetski Mega Car". Ali u ovom poduhvatu on nije bio sam, nego je imao pomoć i svojeg pratećeg Mutant Dance Sexteta. Album je ustvari tonski zapis njegovog prošlogodišnjeg koncerta u beogradskom Domu Sindikata. Po samim njegovim riječima, snimak je bio toliko kvalitetan da nije bilo potrebe presviravati sve ponovo u studiju. Na albumu se nalazi osam novih i šest starijih ali nanovo prearanžiranih pjesama. Plus jedan završni, dvanaest minutni mega-mix nekih od njegovih najvećih mega-hitova. Te se u istom mixu ima prilika čuti i pjesma "Dobrý den majore Gagarine", uspješnica Gustava Broma iz 1961. godine!

Usprkos svojem dugogodišnjem prisustvu na glazbenoj sceni, Rambo Amadeus je uvijek bio nešto poput "kišnog čovjeka" (film "Rain Man"); nenametljiv i neeksponiran, ali zato uvijek kad se pojavi s novim materijalom, inovativan i za mnoge, genijalan. Pri tome je on, tako rekući, jedan glazbeni kameleon. Koji spaja naizgled nespojive glazbene faktore, kao gusle s technom i samplove starih šansona i opera s rockom te ih kombinira s virtuoznim i improvizacijskim jazzom. Oni koji su upoznati s Rambovim dosadašnjim radovima, zasigurno su iznenađeni neobičnom melodičnošću ovog novog albuma. U kojem je svoj već ionako egzotični zvučni interijer nadogradio s plesnim afro-jazzom ("Fela Kuti"), tangom ("Devet depresivaca") i osviježavajućom puhačkom sekcijom. Stvarajući tako jednu definitivno novu glazbenu podkategoriju, koja bi se možda najbolje mogla opisati kao "mutant-jazz". Cijeli album ima jednu tečnu glazbenu podlogu kaskadirajućeg funka i melodičnog jazza, ambijentalnog i uzvišenog downtempa, spiralnih gitarskih dionica i ritmičnih bas linija. Upotpunjeno raznim samplovima ili uvodnom glazbenom sekvencom jedne od najpoznatijih sapunjara osamdesetih, Denver Clana. S kojima slušatelje masira po njihovim različitim glazbenim ukusima i sjećanjima. S tim da je ovo jedan live album, koristi se uz to još i pljesak nazočne publike kao sastavni dio kompozicija. Stavljajući još jednom svima do znanja vrhunsko sviračko umijeće i maksimalnu usviranost Mutant Dance sexteta. Kao i Rambove "fantastične glasovne mogućnosti", što ostaje na svatkome da sam prosudi. Ali i bogme njegove uistinu paranormalne pripovijedačke sposobnosti. Kao na primjer u pjesmi "FAP mašina", opisujući svoju pustolovinu transporta kozjeg đubriva s FAP mašinom u Švedsku. Ili kad se u afro-beat swingu u pjesmi "Fela Kuti" opisuje okršaj dvaju čobana i njihovih volova. Također je u ovim pjesmama prisutan njegov tipični "naučno-istraživački" pristup tekstovima. U kojima ako ne znate da je dva i dva ne četiri, niti pet, već zapravo šest, ne možete onda niti shvatiti poteškoće 'ćorave' koke kad treba kljucnuti zrno u pjesmi "Démodé".

Ali svatko tko se podublje pozabavi njegovim tekstovima, uvidjet će da su oni iznimno alegorični. I kroz bezbrojne nastupe po raznim "underground" klubovima i drugim "pobunjeničkim leglima", na jednu vrlo inteligentnu simboliku i poruku izbrušeni. Koji svojom britkošću po patosu razvlače ovaj naš u samodopadnom klinču uhvaćeni "kulturluk". I poput plinskog depilatora odstranjuju izrasline lažnog "urbanluka" i nažalost vrlo rasprostranjenog plitkog "krkanluka". Te nas odgurnjuju na drugu stranu zrcala i kroz zečju rupu odvode ravno za šank hotela Černobil, gdje pred nama defiliraju razne, do vrhunca karikirane i mutirane povijesne ličnosti; poput Josipa Broza, mnogima poznatijem i pod nickom "Tito", egipatskog faraona novije povijesti (ne zatvoreni Mubarak već pokojni Nasser) i njegovog tadašnjeg indijskog pandana Nehrua, Einsteina ili Stephena Hawkinga. Pri tome, Rambo nikada nije da nije aktualan, iako on to samokritički sam o sebi ne misli tako, kao što to izjavljuje u pjesmi "Démodé". Nego je to uvijek jedna lirično-glazbena penetracija cijelog društva i njegovog trenutačnog stanja. Zasnovana na pažljivo kalibriranim ironičnim uspoređenjima, sarkastičnim doskočicama i humorističnim, tipično balkanski-vulgarno preuveličavanim pričama i anegdotama. U kojima ni jadni Sizif više ne smije gurati svoj kamen bez potrebne prateće dokumentacije, kao u pjesmi "Guru Sizif". Ili nas bude iz našeg samozadovoljnog sanjanja, isto kao ono kad nas kao male odrasli uvjeravaju da ne postoje čudovišta; aha, kako da ne, a ono se ispostavi da je cijeli svijet prepun svakojakih čudnih stvorenja. Pri tome tekstovi ovih pjesama nemaju samo jednu naučnu i povijesnu komponentu, već i izvjesnu zemljopisnu "akrobaciju", u kojoj je uklonjena svaka politička, nacionalna ili kulturna barijera. Tako se u pjesmi "Bumbarov let" spominje cijela naša planeta i konstatira da ona 'nije mala, nije mala - kad je već toliko puno puta ratovala'. Također se razbija i jezična barijera, te ako ikada bude internacionalno priznat jezik "balkan-english", onda će u uđžbenike kao njegov primjer ući prva pjesma ovog albuma "Frustration About Everything". Ali Rambo i njegovi Mutanti znaju biti i romantični. To najbolje pokazuju u drugom dijelu pjesme "Skutere", u kojem odjednom vladaju melankolične melodije klavira i nježni zvukovi gudačkih instrumenata. Dok među glazbeno najimpresivnije pjesme svakako spadaju third-world-afro-beat-plesna "Fela Kuti" i kompozicija "FAP mašina". Koja posjeduje jaki "groove" bas gitare, energičnu funky gitaru i vrlo dinamični ritam bubnjeva. Sve to dekorirano učinkovitim zvučnim uzorkom FAP-ovog motora. Ovaj album također vrlo dobro prenosi i samu atmosferu sa Rambovih koncerata. A prije svega odličan štimung s dotičnog iz Doma Sindikata. Kao i njegovu izvrsnu komunikaciju i interakciju s publikom.

Već je svima koji iole nešto znaju o ovdašnjoj sceni odavno jasno da Rambo Amadeus nije za svakoga. Dok je za neke genijalan, za druge je tek zabavan i smiješan, a treći ga ne mogu ni smisliti. Tako i sam moram priznati da nisam baš bio neki istaknuti ljubitelj većine njegovih albuma, izuzev onog live-a iz 1993. "K.P.G.S." i još nekih pojedinačnih pjesama. Ali ovaj album je, s moje točke gledišta, njegov najbolji do sada. I u svojoj nekoj zasebnoj kategoriji jedan od najboljih albuma u ovoj godini. Čije pjesme bi se mogle dopasti čak i onima koji su ga do sada uporno izbjegavali.

ocjena albuma [1-10]: 9

z. marković // 29/10/2011

PS: "Folk je narod. Turbo je sistem ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije muzika.

Turbo folk je miljenica masa.
Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa.
Turbo folk je sistem ubrizgavanja naroda
Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime"

---Rambo Amadeus---