Jasna i čvrsta socijalna hip-hop priča puna zdrave zajebancije novo je otkriće iz nepresušnog underground izvora BiH produkcije. Album godine? Možda. Ovaj bend će kad-tad imati ogromno sljedbeništvo...

Konačno se pojavio netko iz Novog Grada/ Bosanskog Novog kome više ne moramo samo superlative upućivati na račun Siniše Bajića - Bajsa i njegovih bendova Infra-Red i kLeimore (nekadašnji Claymore). Ovdje je riječ o angažiranom hip-hop kvartetu koji podjednako protežira oldschool DJ tehniku, kao i živu svirku. Oni su Indir Pida Merdanović (vokal), Miloš Vučen (bas, vokal), Marko Pida Vučen (gitara) i Bojan Vukelić (bubnjevi).

Zbog nemogućnosti pronalaska dobrog i jeftinog studija, materijal su uglavnom napravili u kućnom ambijentu sa 'sam svoj majstor' produkcijom, ali to uopće ne zvuči loše. Štoviše, ništa lošije od svih onih Timbalandovih abnormalno skupih, precijenjenih i pretencioznih elektronskih štoseva i bivših zvijezda poput Nelly-a, te cijele serije MTV instant hitića. Recimo, nešto poput Elementala prije albuma "Male stvari", a otprilike nešto poput Setta i nekadašnje Bolesne Braće, a nije niti daleko od Edo Maajke. Otprilike. Bubnjevi nisu iz sasvim opravdanih razloga mogli biti snimljeni uživo, no zato su basovi, klavijature i gitare 'žive'. Jedna od najboljih pjesama na ovome debiju je "Komšinica Rada" sa žešćim gitarskim riffovima, no nažalost gitarist Marko nije uspio u njoj ispoljiti sav svoj talent. Jedna također od uspjelijih skladbi je "Sanjam" koja je vrlo mračna i neoptimistična, a poseban šlih joj daje gitarska razlivena distorzija. Općenito gledajući, sva infrastruktura se svodi na prilično uspješan amaterski posao u kojem je glavnu riječ odigrao MC Indir Pida Merdanović sa veoma dobrim tekstovima u kojima prikazuje različite preokupacije koje kreću od turobnog lokalpatriotizma da je život u Novom Gradu očajan i bez perspektive (uvodna "Idemo odavde"), preko sočnih uličnih fazona na račun šegačine sa gay populacijom ("Još jedna kišna noć", "Tako mi radimo") do seljačkih satira sa snobovskim debilima ("Gledaj me kroz prozor", "Facebook photo session"). Osim toga, Indir zna i zapjevati veoma lijepe arije 'šta ćemo sutra, šta da radimo sutra/ idemo odavde, da zaradimo pare', 'gledaj me kroz prozor kako vozim traktor jer ja sam pravi baja'. Naslovna pjesma "Idemo odavde" je najelegičniji dio čitavog albuma, himna je to nepravedno zapostavljene generacije izgubljene u rastrganom sistemu gdje mladi čovjek pun ambicija nema čak niti za pivo i cigarete. Tužno, ali Visina Records poput brojnih bosanskih i ex-Yu gastarbajtera pozivaju da je ponovno došlo vrijeme za selidbe i odlazak u strani svijet trbuhom za kruhom. Nažalost, istina je takva. Napustiti jedan od najljepših malih gradova na svijetu, uistinu nije lako. Onaj tko nije vidio kako izgleda Novi Grad sa prirodnim ljepotama rijeke Sane koja se uljeva u Unu, ne može ući u cjelovitost još uvijek neiskorištene lokalne turističke slike. Jednom, ako vas put nanese do Novog Grada, vidjeti će te nešto prekrasno...

Uglavnom, sve je ovo tipična izvorna hip-hop etika četiri momaka koji djeluju kao da bi 'od šuba' mjenjali svoje državljanstvo za bilo kakav pasoš sa zapadnjačkom adresom. Napravili su odličan album koji uvodi svojom pričom sve dublje i dublje, a onda odjednom upecaju sa nekim, možda čak i bezazlenim pjesmicama o crncima ("Nigga" i "Niggaz life") ili nogometu ("Zaustavi"), ali kako god da se gleda, ovi momci imaju nevjerojatnu količinu kreativne snage da iz bezazlenih stvari naprave fleksibilnu dramaturgiju koja je, ruku na srce, originalna zahvaljujući pozitivizmu kakvog je u današnjem svijetu veoma teško naći.

Tri posljednje pjesme su snimljene uživo i prilično su disharmonične, ali služe kao vjeran dokument kako Visina Records zvuči uživo - prljavo, hardcoreaški alternativno, pa čak i eksperimentalno. Stih odlične pjesme "Baraba iz Hooda" kaže 'nemam para druže, nemam ni sreće, sve sam pare stavio u komunalno smeće/ a nemam ni plaće, prodao sam ih jučer, prodao sam i gaće', a zvuči upravo kao Wire sa svojeg najboljeg albuma, debija "Pink Flag" iz daleke 1978.

Sve skupa, ovo je fenomenalno, komunikativno, iskreno i daleko konkretnije od razvikanih ex-Yu hip-hopera koji su već nanizali albume s kojima ne znaju kamo će dalje. Ovo je, nadam se, samo početak jedne blistave, a možda i velike karijere...

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 31/07/2011