Pitati će te se - a tko su sad pa ovi? Onima sa malo boljim sjećanjem nije mogla promaći njihova pjesma "Miloš Šestić" koja se znala vrtjeti kao video spot na TV Banja Luci sredinom devedesetih kada su se gledali nogometni prijenosi utakmica Crvene zvezde i reprezentacije tadašnje Jugoslavije. E, sada je puno jasnije...

No, budući da se tih turbulentnih posljeratnih godina u Hrvatskoj nije znalo gotovo ništa o tadašnjoj novoj srpskoj rock sceni, a jedine informacije su pristizale sporednim kanalima u obliku uglavnom presnimljenih audio-kaseta i vrlo rijetkim vinilima i cd-ovima, o ovom bendu priča nikad nije izašla na vidjelo. Ta greška je potpuno ispravljena s ovim dvostrukim cd izdanjem na kojem su sakupljene sve njihove stare snimke.

Bend je osnovan 1992. u Staroj Pazovi, imao je nekoliko promjena postave, a jezgro su konstantno činili Vuk Popadić (vokal) i Aleksandar Zarić (gitara). Već nakon svega nekoliko mjeseci postojanja su imali nevjerojatnu sreću da kao demo bend nastupe ispred impozantne brojke publike. U beogradskom KST-u na Cargo Records festivalu svirali su pred 1000, a na humanitarnom koncertu u Kragujevcu pred 4000 ljudi zajedno sa Dža ili bu, Direktorima i Bjesovima. U proljeće 1993. objavljuju prvi EP "16x8x23x" (Cargo Records), a u ljeto iste godine bivaju pobjednicima beogradske gitarijade POK (palilulska olimpijada kulture) na stadionu Tašmajdan pred 8000 posjetitelja. 1994. su proglašeni najvećim rock nadama, 1995. objavljuju prvi album "Iz principa" (Metropolis Records), a onda je usljedila druga faza karijere koja je izgleda nekako pometena pod tepih u vrijeme kada je bend trebao eksplodirati i na komercijalnom planu. Drugi album "Prove(t)riti glavu" izašao je 1997. za također Metropolis Records, a svoje posljednje izdanje bend je ostvario 1999. u obliku EP-ija "Drum i bus" (Family 16 Records) i od tada mu se gubi svaki trag budući da se ekipa rasturila nakon čega se njihov gitarist preselio u Beč.

Pošto se na ovom re-izdanju nalaze sva njihova četiri kompletna djela (2 albuma i 2 EP-ija) sa nekoliko različitih postava, zvuk i stil potpuno odudaraju od faze do faze tako da ne postoji neka univerzalna poveznica s kojom bi se mogli etiketirati. Pjesme sa prvog EP-ija "16x8x23x" i albuma "Iz principa" su stanoviti hard-rock/metal sa jednostavnim riffovima ("Turbo Cune", "Miloš Šestić", "Hi njen", "Apači"), katkada se osjećaju natruhe grungea ("L.U.D.", "Gospodar vremena"), a imaju i akustičnih oldschool-blues kompozicija ("Mjuz je bluz", "Kifle s džemom", "Kanibalistički bluz") ili letargičnijih skladbi koje pokazuju utjecaje mekanih RHCP i Faith No More ("Miki Krle Tihi i Prle", "Sivilo šume"). Stilsku neujednačenost donose šašave hardcore-punk pjesme "Moja mama šnicle tuče" i tribalna bubnjarska "Velika vatrena lopta", a najkompaktnijom spregom iz ove faze priuštili su u "Džek trbosjek" gdje su povezali reference megahita "Enter sadman" Metallice, kao i mekšeg thrash-metala s potpuno jednostavnim 'pop' obrascem. Uglavnom, ovaj prvi dio karijere veoma je sličan našem zagrebačkom Kizi i njegovom Velikom bijelom slonu iliti Big White Elephant. Interesantno, oba benda su djelovala istovremeno...

Drugi dio karijere sa albumom "Prove(t)riti glavu" i EP-ijem "Drum i bus" pokazuje posve drugačije lice gdje je nabrijani hard i metal prepustio svoje mjesto funku. S dva basista koja su radila u različitim intervalima (Zoran Galečić i Vasilije Mehandžić), potpuno se promjenio zvuk, a i sam Aleksandar je svoju gitaru usmjerio ka daleko zahtjevnijim tehnikalijama punim solaža i intervencijama koje vuku na jazz-rock/funk, tako da velika većina kompozicija prikazuje relevantan utjecaj klasičnog Primus pristupa ("Tautologija", "Sveti dečak", "Naslov", "On", "Ono što mi treba", "Anatomija"...). Veoma zanimljiv format bend je priuštio u psihodeličnom minimalizmu "Šta sam to učinio" koji je potkrijepljen tromim i lelujavim blues ritmom s mnogo gitarskog reverba i klavirskim igrama Vladimira Morića, a produkcijski je provučen kroz stanovitu dozu duba i eksperimentalnog šliha.

Tokom cijelog opusa od 29 pjesama vokal Vuka Popadića je prilično linearan i nemelodičan, ali je istovremeno žilav sa stilskim hip-hop varijacijama, dok su tekstovi odreda puni zajebancija, šala, humora i veoma vedrih r'n'r horizonta bez ikakvih vrludanja po pitanju socio-političkih angažmana. Još najbolji prikaz njihovog cjelokupnog svjetonazora satkan je u posljednoj kompoziciji "Bubanj bas gitara i glas" gdje tekst kaže 'ja imam bubanj i on mi je sve/ ja imam bas i on mi je sve/ imam gitaru i ona je sve/ i imam glas i on mi je sve'.

Sve ovo, bez obzira na vremenski odmak od gotovo dvadeset godina, još uvijek veoma svježe i autoritativno zvuči i funkcionira kao da je skladano u ovim vremenima, pa bi se trebalo nadati da ovaj dokument neće ostati samo kao lamentacijsko prisjećanje na bend koji je ne(s)pretno propustio priliku da se ukrca na glavni voz za samu prvu ligu srpske rock scene. 26.III 2011. održali su svoj povratnički koncert u Beogradu na Night Long festivalu u Domu omladine s kojim su najavili da su spremni revalorizirati propušteno.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/06/2011