Niti punk nije ono što je nekad bio. Barem ne prema ovome petom albumu trojca iz Vermonta koji tvrde da ga rade.

Management ovog američkog benda iz Burlingtona, gradića u Vermontu (72 km južno od granice sa Kanadom), tvrdi da je riječ o punku. No, kada poslušate materijal ozbiljno će te se sukobiti sa samim sobom pitajući se šta je to ovdje punk. Po ovome, i Duran Duran bi onda mogli biti punk bend. Sa punkom ih prije svega veže ime koje je uzeto od čuvenog debija Misfitsa koji je snimljen još 1978., ali je prvi puta objavljen 1997., te lirika koja pokazuje punkerski stav kroz potesku prizmu, no ostali parametri su posve drugačijih konotacija. Glazba im je tipičan indie-rock s natruhama post-punk ere blažih i mekših izvođača koji su više imali smisla za oplemeniti new-wave/pop scenu (primjerice prvi albumi Japan i Ultravox, zatim The Jam, pop pjesme The Clash, Comsat Angels i sl.), a u današnjim relacijama, to ne bježi daleko od Editorsa, Interpol, The National, Arcade Fire ili posljednja dva albuma Wire. Zvuk im je prilično mekan, čak i u najjačim brojevima "Wires" i "Come swimming", a promukli glas Andrew Paleya je daleko bliskiji onom šarmantnom i romantičnom baršunu Peter Gabriela nego li nekom iole prgavom punkeru. Album je protkan jednostavnim pop melodijama, obilatim podlogama synth harmonija i povremenim gitarističkim nadigravanjima uglavnom u minimalističkim relacijama, a nekoliko pjesama komotno se može ušlepati u kategoriju plesnog popa na temeljima ostavštine new-romanticsa od Duran Duran i A Flock Of Seaguls sve do naših, zabočkih Noxin (primjerice pjesme "Patience", "One city", "I heard about you"). Drugi dio albuma čine ambijentalne i laganije teme "Wandering lights", "Returning", te završna atmosferična ambijentalka "Down to your canyons" koje protežiraju reference U2, The Cure, pa i Coldplay, tj. klasičnih new-wave bendova koji su svoje nadahnuće pronašli u zvuku Roxy Music. Uz Andrew Paleya koji je alfa i omega (vokal, tekstovi, gitara, klavijature, sequencer), u postavi su još Adam Meilleur (bas) i širokoopsežni Dave Joyal (bubnjevi) koji paralelno radi (ili je radio) u još nekolicini bendova poput Silent Drive, Drowningman, Secret Secret Dino Club i Young And Divine. Može biti da ovih 8 kompozicija sasvim drugačije zvuči uživo kada im se odfrlji gitarska distorzija s pojačanim riffovima, ali ovdje na albumu priča je okrenuta u čisti indie-rock.

Odmah po izlasku albuma sredinom travnja 2011. organizirana je velika europska turneja na kojoj će 4.V nastupiti u Novom Sadu (CK 13). Postoje i neke šanse da ih se dovuče i u Hrvatsku.

Koliko ovo ima veze sa punkom provjerite sami, ali ja sam mišljenja da osim veoma poetične i senzibilne lirike sa punkerskog aspekta nemaju niti jednu drugu zajedničku karakteristiku.

Naslovi: 1.Wires, 2.Come swimming, 3.Patience, 4.One city, 5.Wandering lights, 6.I heard about you, 7.Returning, 8.Down to your canyons

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 22/03/2011

PS: The Static Age na svojoj službenoj i facebook stranici svaka dva tjedna objavljuju novu pjesmu s nadolazećeg ''In The City Of Wandering Lights'' albuma, sve do njegovog izlaska 19. IV 2011. Za sada možete poslušati ''Wires'' i ''Come Swimming''.