Album fascinantnih piano/spoken-word obrada, između ostalih Laurie Anderson i Meredith Monk. Slojevitost djela otkriva se postepeno i na veliko zadovoljstvo.

Anthony De Mare je jedan od vodećih suvremenih američkih pijanista i kompozitora, a trenutno je professor piana u Manhattan School of Music u New Yorku, te je inspiracija mnogim pijanistima suvremene glazbe zbog mnogih novih strategija i inovacija.

Kada čujete prvih nekoliko minuta uvodne kompozicije "Sunflower sutra" prvo što vam može pasti na pamet jest da je ovaj tip skroz poludio. On vrišti, cikta, stenje, krevelji se, šapće, nabija po pianu, zavija, svira, nabacuje neartikulirane tonove, prebira po tipkama, improvizira po nekom svojem proizvoljnom sistemu i po svemu prikazanome ne može ga se shvatiti kao nekakvog smrtno ozbiljnog klasičara. Prije bi se reklo kao nekakvog šarlatana koji okoliša, te zbija šegu od muzike i pjevanja...

No, daljnji tijek radnje ove kompozicije koja iznosi skoro 22 minute uz sve navedeno, donosi onaj slobodni stvaralački integritet kakvog je uistinu rijetko pronaći. Može ga se smjestiti u fah ekscentričnih osebenjaka kakva je primjerice Meredith Monk. Ako poznajete njezin rad, onda znate o čemu je riječ...

Album je sastavljen od 6 piano obrada čuvenih autora suvremene klasične, simfonijske, avangardne i jazz glazbe, a budući da su meni poznata samo dva originala, ne bih se htio upuštati u nekakva kompromitirajuća razglabanja. Trebalo bi prvo poznati originale, pa ih usporediti s ovim nevjerojatnim artističkim kasapljenjem. Uglavnom, Anthony De Mare nesmiljeno šara u tim kompozicijama sa neobičnim piano tehniciranjima, katkad nabija po pianu, katkad pjeva, pa vrišti, šapće, vokalom improvizira različite instrumente, većinu lirike izbacuje spoken-word stihovima, no nikako mu se ne može osporiti da u tome što radi nije fascinantan, zabavan i veoma ugodan ekscentrik. Ako netko pomisli da je riječ o novome Richard Cheesu, neka samo posluša bilo koju od ovih 6 kompozicija i uvjeriti će se da je De Mare miljama daleko od takvog egzibicijskog lakoglazbenog pop štosa. Obrade su adaptirane samo za piano i vokal, no ovdje nema niti govora o suhoparnom klasičarskom natucanju ili nedaj Bože smrtnoj i dosadnoj interpretaciji zadanih tema. De Mare se prema njima odnosi kao da su to posve nove kompozicije kojima je svojom jedinstvenom vokalnom i sviračkom senzualnošću i ekscentrizmom unio atmosferičnost, ambijente, dinamiku i posve neočekivane aranžmanske reinkarnacije. To 'pop' publika najbolje može uočiti u obradi Laurie Anderson "Statue of liberty" (iz 2001) ili u "The garden" Rodney Sharmana (također iz 2001) gdje je neočekivano otpjevao melodiju nalik na poznate doo-wop teen-bubblegum evergreene 60-ih godina, a cijela kompozicija je ustvari svojevrsna gay tema koja govori o aidsu ('he was one fuckin top joke/ he was hard as a rock/ but never ever kiss me/ and didn't like to talk...boys like a kiss boys and girls like a kiss girls'). Album sadrži sjajan cover "Urban march (shadow)" legendarne Meredith Monk u kojem je posve dočarao njezinu nijemu vox-extended tehniku i dinamičku piano konfiguraciju sa dramatičnim minimalističkim krešendom. "De profundis" američkog kompozitora i pianista Frederic Rzewskog je posebna priča za sebe. Iznosi čak punih pola sata, a kroz obilje raznolikih inderludija provlači melodramatičan spoken-word tok radnje sa osam adaptiranih uzoraka iz pisama slavnog irskog književnika Oscar Wildea koje je pisao Lordu Alfredu Douglasu u kojeg je bio zaljubljen, te je zbog nedoličnog i nakaznog homoseksualnog opredjeljenja 1895. bio osuđen na dvije godine prisilnog rada. Izašavši iz zatvora, bio je posve ignoriran od medija i književne elite, te je zaboravljen od sviju, umro u Parizu 1900. godine.

Album je unatoč onoj početnoj zafrkanciji nevjerojatno zabavan, a kasnije se pretvara u duboki i slojeviti artistički ekscentrizam pun dramaturških prevrata, sjajnih De Mareovih vokalnih intonacija i nevjerojatnih piano zahvata. Mnogi kritičari su mu dali najveće moguće ocjene, a po prikazanome, na ovakav neobičan konceptualni album obrada morati ćemo čekati još tko zna koliko dugo. Savršeno u svim pogledima.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 09/03/2011