Jedan u nizu američkih bendova koji u svojim redovima ima kosooku pjevačicu (Blonde Redhead, Cibo Mato...), a ime im u tokijskom slengu znači nešto kao "vragolast seks". Pojavili su se početkom 2000ih, a uz stalne pjevačicu i klavijaturisticu Yuki Chikudate i gitarista James Hanna, basist Billy pavone i bubnjar Larry Gorman. Nekad davno, strpani su u shoegaze, što im uopće ne stoji loše.

Fluorescence im je peti studijski album, s kojim pokušavaju doseći "slavu" koju im je donio drugi po redu "Citrus". Ovaj puta odlučili su se na izravnu asocijaciju prema 4AD katalogu, ako ništa drugo po omotu albuma koji je osmislio Vaughan Oliver, čovjek zaslužan za dobar dio 4AD omota. U Coming Up Yukin vokal kao nekad vokal Miki Berenyi, lebdi iznad gitara, dok se u Trails spaja s MBV gitarama iz Glider faze. Ono zbog čega se isplati slušati ovaj album je pjesma Perfectly Crystal. Da su samo nju u cjelokupnom svojem postojanju objavili bilo bi dovoljno. Ušli bi u povijest. Pjesma koja je spojila Saint Etienneovske klavijature i shoegazerske gitare pravo je malo remek djelo.

No, bez daljnjeg tu ima još pjesama vrijednih spomena. S Leave the Drummer out Here ušli su malo dublje u povijest i to na Phil Spectorovo područje, dok je Counterglow jedan prilično dobar pokušaj spajanja trip-hopa s njihovom muzikom.
Nisam siguran dal će s ovim albumom ostvariti naum i skinuti "Citrus", međutim činjenica je da je "Flourescence" album uz koji Vam smješak neće silaziti s usana otpočetka do njegovog samog kraja, uz njega ćete se osjećati dobro i to toliko dobro da će želja za opetovanim slušanjem biti jača od drugih želja.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 12/03/2011

PS: Obavezno slušati: Perfectly Crystal, Leave the Drummer out Here