Novi dežurni provokatori pripremili su nam album remixeva kako bi nam što brže prošlo vrijeme do novog 'pravog' albuma. Očekivano, veći dio albuma zvuči kao Combichrist (po mom osobnom mišljenju, OPP bi bili puno bolja predgrupa Combichristu nego onaj trol Mortiis) što znači EBM uz povelike doze psihodelije, ludila i trancea. Budući ne poznajem baš domaću i regionalnu DJ scenu, ne znam baš da li je ekipa angažirana za ovaj album ima nekog utjecaja ili se radi anonimcima iz sjene, ali to u biti nije niti važno.

Počinjemo kronološki sa remixom Supervešmašine od Nevia Rugaša koja služi više kao intro budući se radi o monolitnoj repetitivnoj bas liniji uz svega par stihova iz pjesme. Ona se direktno nastavlja na jedinu novu pjesmu Da!Da!Da! koja je rađena za predstavu Dolina ruža. Ova pjesma pak zvuči kao Rammstein sa svojom mješavinom primitivne elektronike i digitalno procesiranih gitara, nešto kao Presets. Sljedeći su prijatelji iz Češke Midi Lidi koji su na Paranoju dodali hip-hop ritam te razne MIDI efekte i gitaru u pozadini. Basheskia i Edward EQ iz Sarajeva su napravili najbolji posao na Kanti meda. Kao bazu su stavili onaj produženi bas kao iz najboljih dana Fluke dok su samu pjesmu obogatili izvrsno produciranim semplovima mariachi trubača dok su za sredinu ostavili trance psihodeliju obogaćenu osebujnim Ratkinim monologom da bi naravno, sve vratili na staro polaganim pojačavanjem doživljaja. Daleko najbolji i najpromišljeniji remix. Kao drugu pjesmu su odabrali Princezu poluciju koju su pretvorili u sugestivni trip-hop sa laganim beatom i maksimalnim iskorištavanjem Ratkinog vokala. Isto odličan posao.

Adam Semijalac, poznatiji širem auditoriju kao Bebe na vole je doslovno ogolio Derem!Rokam!Guzim! te ga sveo samo na Goribor-ski primitivni beat sa laptopa uz pozadinsku akustičnu blues gitaru u prigodno pojačanje na refrenu. Baš i nije najbolji izbor, naime oduzeo je pjesmi onu rastuću i prijeteću snagu. Sljedeći na redu su dinamični trio Josip Maršić (Regoč, VEPM, Gori Ussi Winnetou), Zoran Medved (Plod mirže) i Matej Zac (Let3, Morso) (navodno je baš ova underground super grupa pod meni nekim nepoznatim imenom snimila EP ili album izuzetno experimentalne naravi) koji su nam podarili svoju verziju Ne jebi bez kurca. Radi se o pjesmi koja najviše odskače od prosjeka budući ju karakterizira veseli ritam, pozadinska noise gitara te dominantna harmonika. Dobra zezancija, ništa više. Oni su zaslužni i za Princezu poluciju na koju su nafrljili težak bas ala Jah Wobble u PIL te razne škripave efekte čime su htjeli postići efekt zvučne kulise. Dobro zamišljeno, ali na momente dosadno.

Za malo egzotike je zadužen Pavle aka Pablo, kompozitor i producent ljetnih hitova s obala Afrike koji živi i radi u Padovi. U tom smislu je i obradio Tuć tuđu babu u koju je ubacio havajski ritam te razne vokalne samplove dok je tekst u ovakvom aranžmanu poprimio neki sasvim drugi (čak možda i više uznemirujući) značaj. Još jedan dobar posao je napravio DJ Odium koji je iz suhoparne monotonije Neću stat napravio plesnu EBM bombu po svim pravilima tog izričaja. Za malo retro elektronike su zaslužni Flathill Airlines koji su Tuć tuđu babu podarili oldschool industrial tretman sa teškom analognom elektronikom, nasnimljenim gitarama i synth efektima, nešto kao NIN sa prvog albuma. I sami članovi OPP su se okušali u remixiranju te su od Supervešmašine napravili ultrabrzi rave koji kao da je sišao sa prvog albuma Prodigyja.

Sve u svemu, zanimljiva zbirka koja će se svidjeti svim ljubiteljima agresivne elektronike, OPP, ri-rocka i generalno malo drugačijeg glazbenog izričaja, a i dobro je došlo dok se drugi album ne objavi.

tomislav // 22/02/2011

PS: I to nije sve, jer na dodatnom dvd-u čeka Vas pregršt zanimljivih spotova...