Pod imenom Anael može se pronaći nekoliko bendova, pa je osnivač, vokal i gitarist Oilid odlučio da umjesto slova 'E' koristi brojku '3' kako bi se odvojio od ostalih. Bend je počeo s radom još 2002. u Toulonu (Francuska) i furiozno krenuo sa prvim demo materijalom "Page 04" kojeg je distribuirao Necrosom, no iz nepoznatih razloga svoj debi album je odgađao punih 8 godina realiziravši ga tek 2010. Demo je u nekolicini metal magazina pokupio vrlo dobre kritike i ocjene, što je bendu osiguralo niz nastupa po Francuskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. Uz Oilida koji je i majstor za elektroniku i samplove, konstantnu postavu još čine bas gitarist Manu i bubnjar Vince. Oilid ima i dva kolaboracijska projekta sa Punish Yourself (album "Gore Baby Gore") i Tamtrum.

A.N.A.3.L. su bend metal usmjerenja koji vuče na industrial djelomično prošaran linijama synthova i povremenim noise-electro efektima, ritmički su poprilično tromih, uglavnom mid-tempova, te koriste engleski jezik. Svirački ne idu u koncizne detalje i nemaju standardnu metal shemu; bazirani su na čvrstim gitarskim riffovima i jednostavnim ritmovima, a po atmosferi su vrlo mračni, tako da niti pridjev gothic nije daleko od istine osobito zbog lirike koja je emotivno depresivnih preokupacija. Pjesma "Too blind" čak će podsjetiti na specifičan lirski 'dark' stil Depeche Mode, a niti konstrukcija same skladbe nije mnogo pobjegla. Gitara je disonantna uz obilatu potporu synth harmonija i klavirske melodične minijature, tempo je vrlo spor, a Oilidov vokal je u rangu Dave Gahana. 8 pjesama osim što su pretežito bazirane na mid i sporijim tempovima, te isturenim riffovima, protkane su nekolicinom vrlo dobro izbalansiranih samplova i klasičnim rock obrascima sa upečatljivim refrenima počevši od uvodne "Ananda", "My dark passenger" sa kratkim elektronskim breakovima, zatim nešto žešće "Ov3r", "No sense" i "And the angels" od kojih ove dvije zadnje navedene imaju i kraći thrash interval, a posljednja i zavodljivu solo melodiju koja odlazi u ambijentalni stacatto fade-out. Tu još vrijedi spomenuti elektronski nabrijanu "Welcome to new world" koja će podsjetiti na sretnije dane Ministry i Fear Factory iz 90-ih. Posljednja "Thyresias" u vrlo tromom tempu je glorificirana gothic-industrial himna koja će možda s vremenom biti prepoznata.

Uglavnom, ovdje je riječ o solidnom materijalu koji pokazuje 'pop' karakteristike po formatima, te industrial-metal po zvuku kome najviše kumuju specifični tromi i snažni tempovi s elektronskom potkom synthova i samplova, kao i vrlo moćan Oilidov vokal.

Solidne pjesme s komercijalnim predznakom i upečatljiv zvuk za kojeg je zaslužan producent Tue Madsen.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/02/2011