Svakako sam očekivao malen broj ljudi u Tvornici s obzirom na skupu kartu i održavanje Serbus festivala tog vikenda, ali brojka od stotinjak ljudi u prostoru kao što je Tvornica dijelovala je uistinu sablasno i poražavajuće, a mene ostavila neugodno iznenađenog. No bez obzira na nikakav odaziv ljudi i loše ozvučenje prva tura beogradskih bendova održala je impresivan koncert potvrdivši po tko zna koji put svoj status među novim bendovima na ovim prostorima. Koncert je počeo oko pola 11, pred šačicom od nekih pedesetak ljudi, a čast otvaranja pripala je Multietničkoj atrakciji. Bend čine Osman Ahmed aka ManBlack (bubanj,glas) i Demir Ahmetović aka Demage (bas). Ono što je zanimljivo kod ovog benda je sam koncept u kojem manje više uspješno razbijaju klasične pop-rock strukture pjesama a sve upakirano humorističnim bljeskovima Osmana koji inače po profesiji klaun što se izvrsno uklapa u zvuk, image i sam koncept Multietničke atrakcije. Repertoar od nekih 45 minuta sastojao se od stvari s njihovog prvijenca koji je izdala kuća "Odličan hrčak" u ediciji Nova srpska scena. Redale su se "Veliki grad", "N.L.O.", "Jan Pavijan", "Hevi Trak" a za sam kraj odsvirali desetominutnu "Disco gaj". Publika ih je jako dobro primila s obzirom da je ovo njihov prvi nastup u Zagrebu, a da su i dečki iz Atrakcije uživali bilo je vidljivo iz njihovih nasmijanih lica i naklona publici na kraju koncerta. U iščekivanju Stuttgarta vrijeme se kratilo odlaskom na štand Zdenka Franjića i pražnjenjem ionako već pretankih novčanika te kratkom cigaretom i skupom pivom pred ulazom u Tvornicu.

Stuttgart Online drugi bend te večeri je samo na prvi pogled sličan Multietničkoj Atrakciji jer nastupaju u istom sastavu koji čine bas i bubanj. Dok Atrakcija u jednu ruku teži dekonstrukciji i improvizaciji u pjesmama kao primarnim obilježjima svoga doživljaja glazbe, Stuttgarti posjeduju klasičnu strukturu strofa/refren/stroga/refren obojenu sociološkim parolama koje su kao stvorene za grupno deranje što odlično funkcionira na njihovim koncertima, a Tvornica nije bila iznimka. Počeli su direktno i bučno s pjesmom "Grlo" nametnuvši furiozni ritam koji do kraja koncerta ni sekunde nije oscilirao. Njihove dvominutne do trominutne rock lekcije o životu i pojedincima u velikom gradu upakovane u bučni zid koji tvore bas i bubanj bile su vrhunac te večeri. Jedan duboki naklon publici nakon 45 minuta i kraj. Repetitor je bio posljednji bend te večeri. O njima su ispisane već brojne salve od strane glazbenih kritičara, stoga pisati da su održali energičan koncert pun sonicyouthovske buke od kojih su u prvim redovima pucali bubnjići i melodičnosti jednih Pixisa i Nirvane stvarno je bespotrebno kad stvarno jesu odsvirali takav koncert. Ali ne mogu se oteti dojmu da im je ovo bio najlošiji koncert u Zagrebu do sada. Ne znam koliko je tu utjecaja imao tonac koji je naštimao očajan zvuk ili manjak motivacije zbog sviranja pred gotovo praznom Tvornicom, ali da je Repetitor bio pod končnicom te večeri bilo je više nego očito. Ipak reči da je koncert bio loš bilo bi sasvim pogrešno jer i ovakav pomalo rezerviran Repetitor oduševio je malobrojnu publiku.
Uz pjesme s njihovog albuma "Sve što vidim je prvi put" odsvirali su par novih stvari koje zvuče kao logičan nastavak onoga što su repetitori radili na prvom albumu. Za vrijeme njihovog nastupa skupilo se oko 150 do 200 ljudi pa kraj večeri nije dočekan u potpunom fijasku. Od zagreba su se oprostili sa "Sve što vidim je prvi put" pjesmom kojom uvijek zatvaraju svoje koncerte. Gledano u cijelini Pozdrav iz Beograda je podbacio, prvenstveno zato što je druga večer na kojoj su trebali nastupiti Ola Hore, Threesome i Jarboli otkazana, a nitko od ljudi na ulazu nije znao razlog, tako da su svi koji su došli na koncert u subotu mogli samo poljubiti vrata Tvornice. Prazna Tvornica i ozvučenje prostora zbog kojeg je čovjek na koncertu morao napregnuti uši da bi shvatio o kojoj je pjesmi uopće riječ ostavili su tog petka gorak okus u ustima.

Mislim da je glavni razlog zbog čega je ovaj festival podbacio taj što je pretenciozno stavljen u Tvornicu sa preskupom kartom za bendove koji su kod nas, budimo iskreni, još uvijek relativno nepoznati. Možda bi ovaj festival puno bolje funkcionirao u nekom manjem prostoru poput Kseta ili Močvare sa pristupačnijom cijenom ulaznica i puno boljim ozvučenjem!!!!

vedran ž. // 06/10/2010