Dilemu koja se na trenutak pojavila prije izlaska tog petka brzo je riješila jedna jednostavna istina. SSLYBY su bolji izbor od BG festa samo iz tog razloga što će isti Srbi iz Tvornice vrlo uskoro ponovno doći u naše krajeve, a ovaj američki četverac tko zna. No, nakon odslušanog koncerta nisam siguran više u tu tvrdnju. Stoga, krenimo redom. Koliko su organizatori bili sigurni u uspjeh ovog koncerta govori i činjenica da nije bilo predgrupe ni naše ni njihove, a već letimičan uvod u njihov opus te najava mogućnosti svirke u Atriju prizvali su u misli prve legendarne Grand Archives u istom prostoru.

Nažalost koncert je održan u polukružnoj dvorani koja od svih SC prostora ima najlošiji zvuk, a ako tome pridodam (anti)ventilacijski sustav u istoj, jasno je da bend mora biti prokleto dobar ili publika još projketije blagonaklona. Te večeri dobili smo gemišt ove dvije tvrdnje. Mlađahna četvorka iz Missourija bila je toliko iznenađena posjetom i prijemom da su se potrudili iznad svojih mogućnosti (izjava "This is way better than Missouri" već nakon prve dvije pjesme govori tome u prilog), a zg publika takve bendove zna nagraditi vrućim pljeskom i zbornim pjevanjem (s prilično malo priče te večeri, što me začudilo). Iako bend na stejdžu izgledao ko srednješkolski bend u nekoj selendri srednje amerike, a u konačnici zvučao kao malo bolji demo bend, Will, Philip, John i Jonathan iza sebe imaju već tri legalna albuma, od kojih posljednji "Let It Sway", promoviraju na ovoj turneji. Catchy gitarski ritmovi i predivne dvoglasne ili troglasne vokalne harmonije ulaze duboko u područje melankolije a sve pjesme se slušaju i pjevaju zatvorenih očiju. Koncert započinju pomalo stidljivo s par novih pjesama, da bi se onda tijekom koncerta izmjenjivale pjesme sa sva tri albuma, a negdje oko polovice koncreta doživjeli smo transformaciju svirača u kojoj je samo ritam gitarista ostao na svojoj poziciji. Gitarista je otišao lupat po bubnjevima, bubnjar na bas, a basista na gitaru. Taj trio ujedno i dijeli mikrofone. Iako ne ravnopravno, svaki od njih daje svoj doprinos zvuku benda i to najbolje kako umije, a to je ujedno i najbolji dio benda. Vokali su ti koji nose i daju štih SSLYBY-u. I na albumu i uživo oni zvuče jednkao dobro i moćno. To nije istina za instrumente koji su te večeri u nekim dijelovima zvučali svakako samo ne naštimano. No, možda je to i cilj. U svakom slučaju je simpatično.

Da se vratim opet na početak. Mislim da su SSLYBY bili toliko iznenađeni prijemom publike i količinom iste, da će sigurno i sljedeći puta na europskoj turneji uvrstiti Zagreb na listu gradova, a vjerujem da ću se i ja opet naći na tome mjestu.

pedja // 03/10/2010

> vidi sve fotke // see all photos