Jučer je u Koprivnici zbilja bila luda subota. "Da se zmrzneš", reko bi ludbrežan Dado. Nakon dugo vremena u Domu željezničara opet je održan fantastičan koncert koji je pokazao da koprivnički punk nikako nije mrtav. Koprivnički bend Barkod imao je promociju drugog demo albuma, a na "feštu" su kao gosti pozvani i drugi brojni bendovi. Ajmo redom! Na koncert sam zakasnio jer sam dolazio u Koprivnicu večernjim vlakom. Koncert je počeo točno u osam sati, a ja dođoh oko devet. Grozna kiša padala je cijeli dan, mislio sam da će to utjecati na posjetu. Naprotiv, Dom željezničara bio je pun! Vele dečki da je bilo oko tristo ljudi, što je zbilja dobra posjeta za tako mali grad. Žene iz organizacije su na kraju koncerta zbrajale pare, ispalo je da su taman svi troškovi pokriveni, što mi je jako drago. Ne biste vjerovali koliko danas još ima geliptera kojima je najnormalnije da nakon koncerta ostanu dužni bogu i vragu, pa se pravdaju lošom posjetom.
Dakle, prvi su nastupali koprivnički pankeri "Kaje z glavom?!", njihovu svirku sam već po drugi put zaredom uspio propustiti. A eto, malecni su, pa ih uvijek stavljaju na otvorenje koncerta. Dečkići su na repertoaru uglavnom imali obrade, te par svojih stvari (Pajser, Pravo lice...). Koliko sam čuo iz snimki, dečkima dobro ide. Neka, bolje da sviraju nego da se drogiraju. Drugi bend koji sam vidio već na završetku su koprivnički metalci Nullified. Pred binom je bilo podosta njihovih prijatelja, a dečki su pržili dobar death metal/grind, dok su im se u repertoaru našle i pjesme Patarena i Napalm death. Treći po redu bili su Barkod, zvijezde večeri i organizatori koncerta. U skoro sat i pol svirke dečki su redali svari sa prošlog demo albuma (Skinjara, Ljubavna, World hate to save the state, Nemamo sluha). Bilo je i ponešto obrada (Sretna zvijezda Dolibasije, Ulica FOB-a, Antifa hooligans Los Fastidiosa), te je odsviran kompletni novi demo (Ja nisam lice s TV-a, Žnikad iz podruma, Tko ste vi?, Svakog dana ista priča...). Kakav je? Dečki su nastavili svojim stilom. Na albumu "Lice TV-a" nalazi se osam odličnih punk pjesma -autorskih naravno. Riječ je o izrazito melodičnom street punku, a teme koje se obrađuju tipične su za ovakve bendove: politička sranja (na plahti iza bine stajao je natpis "Panxi uz škverove radnike"), žicanje, stanje u društvu i sl. Meni osobno se jako dopada taj novi demo, ako vas zanima potražite na myspaceu Barkoda link za skidanje, dečki su rekli da će ga staviti. Inače, uz upad od dvadesetak kuna na ulazu je svaki posjetitelj koncerta dobio i CD. Razgrabljeni su, tako da su se dijelili i stari. Sam nastup Barkod je odradio fenomenalno.Dečki su bili izuzetno raspoloženi, pubika je bila totalno nabrijana, a vokal, inače odličan performer, bio je sasvim pristojno pijan. Sami, kojeg poznajem kao dobrog dečka, najprije je skinuo majicu kako bi publici pokazao da je nabacio koju kilu. Zatim je demonstrirao kako se pije iz karnistera od 6 litara, da bi na kraju, po uzoru na vokala Abergaza, skinuo i hlače. Da se razumijemo, sve je to bilo izuzetno zabavno i odlično ukomponirano uz nastup i atmosferu. Publika u prvim redovima se borila za zrak i za mikrofon, a dok je Samiju bilo loše (tko zna šta je pio) dao je publici da pjeva. Gitarist Crni virtuozno je nabadao po svojoj gitari, dok je ritam sekcija u sastavu Sanjin-bas i Stipan-bubnjevi žestoko prašila i davala takt ostatku benda (i publici). Na kraju koncerta dečki iz benda zahvalili su se publici riječima "Mi smo Barkod i mi vas volimo. Bez vas - mi nismo bend!", te napustili binu uz nezapamćene ovacije i aplauz iz publike. Gledao sam brojne bendove - neki su loši, neki dobri, neki odlični. No, ovakva sinergija benda i publike viđa se zbilja rijetko. Dečki iz Barkoda to su uspjeli, te shvatili da ih upravo to čini bendom. Idući bend koji je zabavljao koprivničke metalce bio je kutinski Ashes of eternity, kojeg sam gledao ove godine na festivalu organizirani kaos. Riječ je o melodičnom death metalu, dečki su odsvirali neke sutorske stvari. A za uho mi je zapela prilično zanimljiva, u njihovom stilu otpjevana "Aces high" Iron maidena. Nakon njih na binu se penje Pakerfaust, ludi zagrebački bend koji su svoj prvi nastup izvan rodnog grada imali lani upravo u Koprivnici. Koprivnička publika otad ih je zbilja zavoljela. Ni Pankerfaust ne bi bio to što jest da nemaju Picu Egzotu, vokala koji spada u neviđene zabavljače i performere. Pankerfaust prži "pankčinu", a već na prvim pjesmama (Doper, Zločinac, Struja) Mile(gitara) i Nožica (bas), te Josip na bunjevima pokazalu su da itekako znaju svirati, a na njihovim grimasama vidjelo se da u tome itekako uživaju. Njihovoj genijalnoj svirci savršeno je odgovarao frontman kakvog smo gledali - čupavac u kožnim hlačama ovaj put nije se skidao u tange, no svojim je skakanjem, previjanjem, plesom, paljevinom i destrukcijom dobrano zabavio publiku, a vrhunac nastupa bila je pejsma "Vratit ćeš se Satane", na binu su stavili stol sa slikom i svijećom, a naravno sve je to, u svrhu umjetnosti, porazbijano. Nastup je završen himničnom "Platit ću ti da te volim" te "Tražio si sve". Pogo nije stajao - No more idolsi napravili su rusvaj svojim nastupom. Žikk je nastupao s trazjebanom nogom i jedva je stajao (iz nekog razloga svoje frustracije je ispucao dan prije udarajući nogom nekakvu klupicu, koja sepokazala pogubnom za njegov zglob). Na hitnu nije išao, kako kaže, to bi značilo propuštanje nastupa u Koprivnici, koja je za No more idolse draga destinacija. I koprivničkoj publici oni su,naravno, omiljen bend. Sinergija između benda i publike koju sam spominjao kod Barkoda ima još jedan hrvatski bend - to su upravo No more idols, koji su svojim specifičnim shvaćanjem punka, jednostavnom filozofijom "ajmo se družit i zajebavat" i druženjem stekli hordu obožavatelja diljem države. Ta horda obuhvaća mnoge generacije s kojima su u prvom redu zaštitari imali hrpu posla, jer ama baš svatko želio se popeti i nešto otpjevati. NMI su u Korpivnici imali svojevrsnu promociju EP-a, tako da se na play listi našlo i nekoliko novih stvari. Od starijih kultne obrade Bohse Onkelza, GBH i English dogs, klasične autorske "Samo ravno", "SS Nova", "Ništa", a pravu pomutnju naravno izazvala je posljednja stvar, obrada Marine Perazić "Program tvoj kompjutera". Dečki koji su pazili na red bili su nemoćni, doslovno ih je pregazila publika koja je izvršila invaziju na binu, pa se nije znalo tko svira, tko pjeva a tko po kome gazi. No more idolsi su nakon odličnog nastupa napravili mjesta za Pankreas, zagrebački bend koji je prvi put svirao u Koprivnici. Dečki sviraju melodični punk (i sviraju ga odlično), dok se u tekstovima bave pijanstvom, bljuvanjem, ružnim ženama koja bi trebalo zakopati i sl. Mislim da bi bili puno kvalitetniji bend da su im tekstovi malko ozbiljniji, jer svirka im je stvarno predobra. No, i bez ozbiljnosti uspjeli su privući masu koja gaji prema njima velike simpatije. To se također vidjelo po kaosu u prvim redovima, pogu koji nije stajao, neki su doslovce pali na koljena, piva se prolijevala, a svi zajedno pjevali refrene odličnih pjesama "Grda", "Medica", "Pijani zastupnik"... Prije samog kraja svirke, imali smo prilike vidjeti potpuno neuobičajen prizir za punk koncerte. Naš dragi frend, legendarni Panker čupave kose i kožne jakne pune bedževe u kojoj valjda čak i spava, popeo sena binu i uzeo mikrofon. Pozdravio je sve prisutne "Oi, maršala vam Tita!", te mirno zapalio cigaretu. Zatim je pozvao svoju djevojku i pred punim Željezničarom je upitao "Želiš li biti moja žena?". U publici delirij, pljesak, ovacije, pred kojima je mlada dama svakako poklekla i pristala. Pank romantika - naljepša romantika! ne bih se ni čudio da im na svadbi sviraju neki od bendova koje smo gledali. Već je bilo gotovo 3 sata dok je Pankreas završio sa svojim nastupom. Uzeo sam jaknu iz garderobe, pozdravio se s ljudima i krenuo na kolodvor, gdje sam nakon dugo vremena ugledao pomalo zaboravljeni prizor čekaone prepune pankera. Koncert je bio zbilja odličan, skupilo se zbilja puno ljudi među kojima velik broj Ludbrežana i Varaždinaca, starih frendova iz Čakovca, Ivanića, Đurđevca, Karlovca, Zagreba, bila je tu neizostavna ekipa iz Virja, zatim dragi prijatelji iz Daruvara koji su prvi put posjetili Koprivnicu (nadam se da im se svidjelo). Cijeli koncert i odlična atmosfera uvelike su me podsjetili na koncerte Rock in Marof, koji su se održavali u starom kinu. Prepun dojmova sklupčao sam jaknu i iskoristio je kao improvizirani jastuk, te zaspao u sekundi dok mi je u ušima odzvanjao romor proklete kiše po limenom krovu vlaka koji je upravo kretao. Probudio me nakon nekog vremena kondukter, koji me obavijestio da smo u Zagrebu već bili i da se vlak opet vraća u Koprivnicu. Nije prvi put da mi se to desilo, a valjda nije ni zadnji. Drink drunk punk!

matej perkov // 26/09/2010