Ovoga se vikenda svim starijim pankerima i onima koji se tako osjećaju pružila odlična prilika za proputovati ulicom sjećanja, jer u gradu su svirale dvije legende UK panka, Mickey Fitz i njegova Business franšiza i dečki iz Belfasta, Stiff Little Fingers. Kako sam u subotu pretjerao sa bakanalijama na koncertu Jaya the Cat u SC-u, na Business u Boogaloo ni uz najbolju namjeru (i kupljenu kartu) nisam stigao, ali sam zato u nedjelju odlučio živjeti asketski i trijezne glave doći na tvornički nastup Stiff Little Fingersa, njihov djevičanski u Hrvatskoj, iako svoj eksplozivni punk rock praše još od mitske '77. Dakle, trijezan k'o od majke rođen ušao sam u prepunu Tvornicu točno u 22 sata, progurao se do malog Tuborga ('benti!) na šanku i taman zauzeo poziciju lijevo od pozornice, kadli su se oko 22 i kvarat Jake Burns i ekipa popeli na nju. To je u isti čas izazvalo ovacije i gromoglasan pljesak publike pijane kako od želje da napokon čuje svoje ljubimce uživo, tako i od opijata što su prije koncerta masovno konzumirali u obližnjem parku na Krešimirovu trgu, preko puta Ministarstva obrane i zbunjenog stražara kojemu se, vjerujem, prst na obaraču uzija znojio od želje da jednim brzim rafalom ušutka te pankerske barabe i njihovo grleno zborno pjevanje što ga je prenulo iz laganog drijemeža. Nije bilo sretnijeg čovjeka od njega kada su se raspjevani Pankarottiji pokupili u Tvornicu da paraju grla zajedno sa Jakeom i njegovim moćnim glasom, u čemu su, uz kratke predahe ustrajali do posljednje pjesme. Bend je od prve svirku ubacio u jedinu brzinu koju smo od njih očekivali, onu najžešću, najglasniju i najsrčaniju, i uz male padove u tempu takvom je održavao do samog kraja koncerta. U publici su očekivano prevladavali 30 i nešto godišnjaci i stariji, ali i mlađa, pankom prokrvljena ekipa je došla nakloniti se velikanima scene. Jedan od glavnih posutlata etike panka jest, vjerujem, prepoznavanje i poštivanje korijena, zbog čega će na koncertima bendova kao što su SLF biti svježe krvi dok god oni imali snage za svirku. Vjerojatno bi među publikom bilo i više mladih lica da je cijena ulaznice bila niža, a moramo uzeti u obzir i da su mnogi od njih potrošili pare na koncert u Boogaloou večer prije. Velika stiska i postarija ekipa faktori su izostanka nekog divljijeg poganja s koncerta, bilo je par hvalevrijednih pokušaja od strane mlađarije, ali i oni su se ubrzo primirili i prepustili se općem cupkanju na mjestu, nošeni nepopustljivim ritmom i masom tijela što su ih okruživala. Fingersi su iz svoje bogate karijere birali i pjesme sa starijih albuma i one sa novijih, no kada bi poželjeli udovoljiti svim prohtjevima koje sam čuo da pojedinci iz publike izvikuju u njihovom smjeru, vjerojatno bi jadni kolabirali od umora nakon višesatne svirke. Ipak su oni gospoda u godinama, pa tretiraju pank poput seksa - ima ga manje i kraće traje, ali je zato prokleto bolji! Prokleto dobro je bilo tu noć provesti sa gospodom ukočenih prstića, ne samo zato što su mi pružili sve ono što i inače očekujem na koncertima takvih bendova - izvrsnu svirku, ludu 'svi smo braća' atmosferu i odličan odabir pjesama prepun osobnih favorita, od kojih bih definitivno izdvojio jebačku obradu ''Doesn't make it alright'' od Specialsa, već ponajviše zato što su mi još jače učvrstili vjeru u onu praiskonsku istinu rock & rolla - no guts no glory! A Stiff Little Fingers još i danas, 30 i siću godina nakon početka svoje priče imaju više guts, dakle, iskreniji su (a šta ste mislili da to znači?) od mnogih današnjih rock i punk izvođača. Pametnima dovoljno. A za one kojima su ovakve liste napete i diraju se po pišulincu dok ih čitaju, vjerno sam prepisao popis pjesama sa set-liste odlijepljene s pozornice nakon koncerta; uživajte ispravljajući namjerne greške u nazivima:

PASTED WIFE
BUMMERVILLE
HOOTS
SHITS AND KISSES
AT THE HEDGE
CATARRAH & FLEM
LIVER WHINING
FIRE CLUB
SHITE BV'S
SHITS OF QUIDS
FAYED WAY
ECOUTE
NOBODY'S HERO
TINY BOULDERS
SHOWER & DELICE
TIS WAS
ALTERNATIVE ULSTER

DOESN'T MAKE IT ALRIGHT

nenad lukač // 16/04/2010