Eto, po treći put u našem gradu održan je veliki Wintersplash tulum, svojevrstan nasljednik Zagreb Winter Reggae Festa. Na ovogodišnjem Wintersplashu posjetitelji su mogli dupetima drmati ne samo na roots i dub, već i na dubstep, jungle i d'n'b ritmove koje su im puštali sve redom domaći DJ-i iz ekipa Kingstona, Digitron Sounda i Trip to Ziona. Rasporedom postavljene u (pre)rane večernje sate, prvi set Digitron Sounda, te DJ-a Jan Becelea i Bamstera sam propustio - ništa osobno dečki, ali nekako mi se nije dalo prije ponoći dolaziti na tulum, a i nije baš lako dopedalirat do Čvare (party je bio u velikoj dvorani tvornice Jedinstvo, odmah do kluba Močvara) po ovim skliskim, zaleđenim cestama. Uz skrušenu ispričicu za svoje anti-Pepeljuga ponašanje, šaljem dečkima obećanje da ću ih ziher doći pogledati na nekom od budućih nastupa. No, vratimo se na party u Jedinstvu. Kada sam se oko pola 12 napokon probio do nasipa i ušao u veliku dvoranu u kojoj nisam bio već ohoho, dočekali su me divljački zvukovi Jin-sanove džungle. Već poprilično popunjena dvorana se dobrano tresla bombardirana zvukovima ovog jungle kamikaze, a ja, ne baš najveći ljubitelj takvih ritmova, sam se zaputio pravac šanka da okrjepim svoje osušeno i bolno grlo. Ovdje se žedna mladež naguravala čak i žešće nego na samom plesnom podiju, pa sam se jedva uspio iskobeljati odatle sa neprolivenom pivom u čaši. Udobno naslonjen na zaštitnu ogradu kod DJ pulta, mogao sam mirno promatrati efekte Jin-sanove muzike na tijela okupljenih momaka i djevojaka - svojom selekcijom kontrolirao je masu na podiju kao što krotitelj u cirkusu svojim bičem kontrolira divlje mačketine. Usijana atmosfera se malčice smirila kada su se za DJ pult vratili dečki iz Digitron Sounda, ovaj put sa heavy, heavy monster soundom steppaz duba. Baščina je pokrenula i moje noge, pa sam dobar dio sljedećeg sata, koliko je trajao DSS set proveo gužvajući se u masi na plesnom podiju. Uz MC Jew-Bwoya, muziku su cijelo vrijeme pratili i video uratci ekipe iz Trip to Zion-a koji su bili projicirani na dva velika platna obješena sa stropa dvorane. Iskreno, ono što sam vidio izgledalo mi je dosta nemaštovito i nekako sam stekao dojam da su sklepani na brzinu i bez volje, no ionako sam većinu vremena proveo skenirajući dvoranu u potrazi za pripadnicama ljepšeg spola, pa me slab VJ-ing i nije previše pogodio. Znam da ekipa iz TTZ-a zna i može bolje i siguran sam da će to i pokazati na mnogim tulumima u ožujku kada slave petogodišnjicu zajedničkog rada. Izmoren plesom, napravio sam još jednu rundu do šanka, a za DJ pult, i to onaj smješten poviše na podiju u desnom kutu dvorane, ispod nekakve maskirne mreže, popeo se Filip Motovunski, nova "zvijezda" domaće jungle i d'n'b scene, kojemu se pridružio rječiti MC Chakka, i tulum se nastavio opet u žeščim tonovima. Masa ljudi raspomamljenih mješavinom junglea i drumbe najednom se pretvorila u nekakvo golemo vibrirajuće biće koje me je, potpuno nespremnog, cijelog progutalo. Našao sam se, poput Pinokija, u utrobi zvijeri! Držeći pivu ispred sebe kao svijeću, tumarao sam među rasplesanim ljudima frenetično pokušavajući pronaći izlaz. To je trajalo neko vrijeme, ne mogu reći točno koliko - moglo je biti par minuta, a možda i par sati. Pive je bivalo sve manje, a izlaza nigdje na vidiku. Odjednom, spazih slabašno svjetlo u daljini. Borivši se rukama, nogama i noktima, počeo sam se probijati kroz gusto isprepletena tijela prema izvoru svjetlosti. Bilo je naporno, ali, polako, svjetlo je postajalo je sve veće i veće, osjećao se već i lagani povjetarac koji je sa sobom nosio i miris mora (tj. Save, ali pustite mi mašti na volju, daleko je ljeto). Skupivši zadnje atome snage, isčupah se iz ralja zvijeri i potrčah prema slobodi, prema vanjskom svijetu gdje me je čekao moj vjerni drug, dvokotačni zelenko Wheeler. U trenu ga zajaših i u oblaku kapljica vode i blata odlepršah put doma i dragog mi kreveta. Uf, kakve li večeri! Bez ikakve dvojbe želim da se ovakav tulum ponovi i sljedeće godine, ali pridružujem se opaski kolegica sa portala reggae.hr da bi dojam bio još i bolji kad bi se na njega pozvalo i goste iz inozemstva koje još nismo imali prilike vidjeti u Zagrebu, a posebice ako bi ti gosti sa sobom dofurali i pravi, živi bend kao pratnju. Živi bili pa vidjeli.

nenad lukač // 23/02/2010

> vidi sve fotke // see all photos