Kako se kriminalci uvijek vraćaju na mjesto zločina, tako je eto, i ovom kriminalcu bilo suđeno da se kad-tad vrati u Željezničar, gdje je prije 3 mjeseca nazočio koncertu Cherkeza i Superhiksa, i jedva izišao živ (zdrav nikako). Budući da se otada malo promijenilo što se alkohola u Željezničaru tiče, a bogami i što se tiče moje navade trpanja točenim pivom čim koncert počne, sve je išlo ka tome da će se zločin nad samim sobom opet ponoviti. Još kad pogledamo hedlajnere za tu večer - ne da se nije spremao zločin, nego međunarodni kriminal. Internacionalna trgovina ljudskim slušnim organima.

Jer Brkovi svakako imaju dugu povijest uništavanja slušnih organa, a bogami i zanimljiv koncept tog uništavanja. Ili kako već nazvati to što rade. Iako se njihova ploča zove "Punkfolkwellness" (ne znam jesam dobro spelao), svrha njihovog nastupa jest da vam ne bude dobro. Ukratko, svrha je, da se olešite vinčugom, pivčugom, rakiještinom, šta već tko voli, i da nakon neuspješnog upucavanja najružnijoj komadu u koncertnom prostoru (koja je zapravo muško, ali vi to nećete razlučiti) , zagrlite WC-šolju i probudite se u jutarnjem autobusu za Kravarsko. S WC-šoljom u rukama. Daklem, kada pankeri odluče svirati narodnjake dobijete Brkove. Ima li bolje kombinacije za nalit se?

I kao i uvijek, ekstremna muzika stvara i ekstremna razilaženja u mišljenjima. Onaj tko ne može svarit Šemsin zavijajući vokal, uglancane kožne hlače s krokodilskim dezenom, razdrljene košulje s pripadajućim dlakama, muziku koja nit je metal, nit je punk, nit narodnjak, tekstove u kojima se na balkanski način sprda s balkanlukom , ne mora se ni truditi poslušati Brkove. Koji sviraju sve bolje i bolje, i vjerojatno će jednog dana svirat odlično, ali nikad neće zarađivati kao njihovi kolege s estrade. Jebiga, takav je pos'o.

Ista stvar važi i za Peru Defformeru. To su metal-folk junaci iz Novog Sada čija pojava na JuTubu već neko vrijeme oduševljava svu omladinu diljem Balkana. Balkan thrash je zajednički nazivnik njima i Brkovima. Jedino što "brkate" razlikuje od "deformiranih" je to što su potonji odrastali na simfonijskom metalu. Što znači da kad Pero Deformero započne presti mislit ćete da su, nedajbože, Whitesnake ili Lynch Mob ustali iz groba. Ali zato kad Biške pusti svoj kristalni muževni vapaj iz kafane na kraju Futoga, sve se vraća tamo gdje i treba biti. U žanr underGrand metal, kojeg je PD rodonačelnik i jedini pripadnik. Zasad.

Bez obzira na ikonografiju, momci prave odličan dernek. Bišketove c'mon-c'mon upadice dodatno nabrijavaju, a Sašine gitarističke dionice su pravi melem za uši željne dobre gitare. A ritam sekcija, da se poslužim prikladnim izrazom, "jebe kevu". Tehnički su savršeni baš kako jedan metal-band treba biti. Jedino što me zasmetalo kao nekoga kojega je odgojila tehnički nezahtjevna muzika, (iliti punk), je to što im pjesme ipak malčice predugo traju. Nikad nisam mogao skontati šta je toliko privlačno u beskrajnim solo-izdrkavanjima Stevea Vaija, Van Halena ili Rush (a oni ga tek trkeljaju, sačuvaj me Bože!). Jednako tako i svekolika metal bratija ne može smisliti ramonesoidne melodije od tri-četiri akorda. Bez obzira na to, je bih u ovom slučaju prešao tu magičnu granicu između tehniciranja i nabijanja i vrlo rado pogledao Deformerose još jednom. A slijedeći koncert u Zagrebu se definitivno ide. Pogotovo ako opet budu svirali svoju interpretaciju Hali Gali Halidove "Ne pitaj me". Njome su me definitivno kupili.

djole // 05/02/2010

PS: Fotke stizu kad se pronadje kabao!