Par mjeseci nakon Zagreba, par dana nakon Padove, i evo nas opet zajedno s našim dragim Heavy Trash! Ali krenimo po redu... Možda je koncertna ponuda poprilično zasićena u drugom po veličini gradu Austrije, koji obiluje studentskom populacijom, a možda je i novonastala rukometna manija radi prvenstva koje se održava upravo u Austriji krivac, tko će ga znati. Ne znamo ni da li bi išta promijenilo da Heavy Trash imaju u imenu i ono Jona Spencera, kako je to slučaj s njegovim The Jon Spencer Blues Explosion, ali ovako kako je, njihovo ime očito nije dovoljno dobar mamac da bi se napunila barem polovica kluba Orpheum. Unatoč tome, prisustvovali smo sjajnom koncertu!

Sve je započelo mahnitom vožnjom uz zvuke Heavy Trasha da bi došli do Graza do 8 navečer. Jer tamo naime koncerti počinju više manje na vrijeme. Tako je bilo i te večeri kada je nešto najavljenog vremena na scenu izašao Bloodshot Bill, osebujni one man band. Iako ne u potpunosti po našem ukusu, njegova zajebancija (u zelenoj pidžami, sa zlatnom medaljom za "Sex appeal" oko vrata) i neloš program je bila zanimljiva uvertira u ono što je slijedilo. Heavy Trash, u svojoj biti duo, a na turneji i band (Sam Baker na bubnjevima te Simon Chardiet na basu su bili sjajna podrška glavnom dvojcu, Jonu Spenceru i Mattu Verti-Ray), oduševljavaju od samog početka, prije nego su odsvirali i jednu notu. Naime, Jon odmah publiku moli za jedan veliki aplauz za Billa uz dodatak "I love this man!" (ljubav je očito uzajamna jer je Bill većinu koncerta proveo gibajući se na zvuke Heavy Trash u prvom redu). Nadalje, unatoč spomenutom nedostatku ljudi, Heavy Trash maksimalno profesionalno odrađuju nastup - ne vjerujemo da bi bilo išta drugačije ni da nas je bilo puno više. Te šećer za kraj, "standardna" koncertna politika da je akreditiranim fotografima dozvoljeno fotkanje samo prve tri pjesme (kod nekih to zna biti i manje!), za Jona i društvo je očito suvišna, na radost dolje su-potpisanog - on i njegova kamera su tu večer doživljavali vrhunce usporedive s onim koje je doživjela djevojka koja se u jednom momentu koncerta našla na pozornici pored Jona. Inače, kad smo već kod publike, bilo je tu i par djevojaka koje su izgledale kao da su ispale iz američkih 50-ih ili 60-ih, a ni par momaka nije bilo daleko, što je cijeloj večeri dodalo jedan poseban dodatni štimung, kao da prisustvujemo kakvoj privatnoj zabavi izvan prostora i vremena. A ta zabava nam je ponudila presjek karijere tog "super dua" kojeg kritičari i fanovi cijene i obožavaju još tamo od prvog albuma "Heavy Trash" iz 2005te, s očekivanim naglaskom na pjesme sa vrlo dobrog i još svježeg zadnjeg albuma "Midnight soul serenade" (fenomenalna "Gee, I Really Love You", "Good Man", "Bumble Bee",...), iako nije manjkalo ni par starijih numera. Dinamičkim rasponom svoje glazbe, od skoro pa tihog šaputanja, do glasnog urlikanja i "I wanna eat my mic" pjevanja (vidi fotke), te odličnim glazbenicima na pozornici (posebno zabavan je bio basist Simon Chardiet kojem se na faci moglo vidjeti da uživa u svakoj sekundi toga što radi), Heavy Trash su isporučili (još jednu) sjajnu večer! Da za kraj parafraziramo refren njihove pjesme "Good Man" - if you're looking for a good band, take a look at them! We know we will!

špela + sale // 31/01/2010

> vidi sve fotke // see all photos