Puno kraće no što mu je trebalo s Blues Explosion, Jon Spencer je u Zagreb došao s Heavy Trash. Iako su plakati po gradu najavljivali Jon Spencer's Heavy Trash, to baš i nije istina, jer jednako važnu ulogu u bendu ima i druga polovica, Matt Verta-Ray, koji je Zagreb prije nekoliko godina isto posjetio s jednim drugim bendom, odličnim Speedball Baby, koji su tada svirali u KSET-u pred možda i troznamenkasto manjim brojem ljudi nego ove večeri. U četvrtak se u zagrebačkom Boogaloo okupilo oko 600 ljudi, ili barem tako kažu. Većina ih je vrijeme prije zvijezda večeri provodila na terasi jer je to jedino mjesto gdje se u klubu sada smije pušiti. Vjerojatno je i zbog toga domaću predgrupu B & The Bops gledala vrlo prorijeđena publika. B & The Bops sviraju klasični rockabilly i to rade prilično dobro. Bilo ih je malo čudno gledati kako sviraju stisnuti u kut pozornice, toliko da su se skoro dodirivali instrumentima. Takvo što još nisam vidjela. Jon Spencer ima običaj gledati predgrupe na svojim koncertima, ali ovaj put to nije bio slučaj jer dok su B & The Bops prašili na pozornici Jon i Matt su u backstageu davali intervjue. Šteta. Kada su Heavy Trash konačno došli na pozornicu i Boogaloo se prilično napunio. Koncert je krenuo s ''Justine Alright'', pjesmom s prvog albuma kojom Heavy Trash obično otvaraju koncerte. Zvuk nije bio baš najbolji, ali to smo i očekivali kad je o Boogaloou riječ, no to nije previše smetalo totalnoj uživanciji koje je uslijedila. Jon i Matt su vrhunski glazbenici koji rade isto tako vrhunske koncerte, što vjerojatno znate ako ste pohodili bilo koji koncert nekog od njihovih bendova. Glazba koju izvode u ovom sastavu je popriličan odmak od onoga što (je) Jon Spencer radi(o) s JSBX, Boss Hog i Pussy Galore, ali vjerujem da svi koji su došli na koncert samo zbog toga što će na pozornici stajati Jon s gitarom, nisu ostali razočarani. Glazba Heavy Trash naprosto tjera na drmusanje i skakutanje s velikim osmjehom na licu. B & The Bops su svirali čisti rockabilly, ali Jon i Matt ne bi bili Jon i Matt kada u svoju verziju te iste glazbe ne bi ubacili još pregršt raznih utjecaja što glazbu Heavy Trash čini novom i uzbudljivom iako u misli priziva neka davna vremena. Ista stvar je i s izgledom. Dok su B & The Bops izgledali kao da su ispali iz nekog starog filma, Heavy Trash njeguju malo drugačiji, 'old school with a twist' izgled, seksi do besvijesti. U sve to ukombinirajte hipnotizirajuću pojavu i energiju Jona Spencera i shvatiti ćete čemu toliki hvalospjevi o Heavy Trash. Za listopad je najavljen izlazak novog, trećeg albuma ''Midnight Soul Serenade'' (Bronzerat Records, 2009), kojeg na žalost nije bilo za kupiti na merchu, ali su nam ga zato Heavy Trash predstavili na koncertu. Iako publika nije bila upoznata s novim pjesmama dobro ih je prihvatila, od brze i žestoke ''Bumble Bee'', preko nešto sporije ''Isolation', do pjesme koja je zatvorila službeni set ''In My Heart''. Jednu od novih pjesama, odličnu ''Good Man'' je odpjevao Matt. U Mattove pjevačke sposobnosti smo se mogli uvjeriti na prijašnjim koncertima na kojima bi obično otpjevao obradu ''I'll Change My Style'' Georgea Thorogooda. Ovaj put je izostala prekrasna pjesma s prvog albuma ''Take My Hand'' u kojoj bi Jon obično pričao o tome koliko voli svoju ženu, stvarno prekrasnu Cristinu Martinez. Ali kao pjesma za onesviješćivanje od divote poslužila je i ''I Don't Mind'' Jamesa Browna. Onaj ''You gonna miss me'' me uništi svaki put. Set koji smo mogli vidjeti na setlistama koje su bile raspoređene po pozornici je završio nakon sat vremena, a nakon kraće pauze i stvarno gromoglasnog dozivanja Heavy Trash su se vratili i odsvirali bis od pola sata koji je počeo s genijalnom ''The Hump'', a mjesta se našlo i za jednako odlične ''Gatorade'', ''That Ain't Right'' i prve pjesme s novog albuma ''Gee, I Really Love You''. Nakon bisa svi smo htjeli još, svjetla se nisu palila, ali ni Heavy Trash se nisu vraćali natrag na pozornicu iako se cijeli Boogaloo tresao od dozivanja, pljeskanja i urlikanja publike. Nakon nekog vremena svijetla su se ipak upalila, zastor se spustio na pozornicu i koncert je bio gotov. Zašto se Heavy Trash nisu vratili na još jedan bis, ne znam, ali pretpostavljam da ima veze s tim što su dan kasnije svirali u Beogradu, na Jelen Pivo Festivalu, jer nakon koncerta bend je prilično brzo sve popakirao i zaputio se prema kombiju. Duga je vožnja do Beograda, treba se malo i odmoriti. S razglasa je svirao cijeli ''Going Way Out With Heavy Trash'', a na merchu je nastala takva navala da je bio opustošen. Heavy Trash su konačno posjetili Zagreb. Nadam se da im to nije bio prvi i zadnji put. Unatoč dosta visokoj cijeni ulaznice priličan broj ljudi je došao na koncert, pa se nadam da će to potaknuti organizatore da ih dovode malo češće. A ja još uvijek čekam kada će mi poći za rukom vidjeti ih dva puta u istom sastavu. Ovaj put me zeznuo novi bubnjar. Jedva čekam sljedeću kombinaciju. Koja god bila, znam da će biti odlična.

ana // 22/09/2009

> vidi sve fotke // see all photos