Irska večer u, uz Medike, jednog od novih brzo-populariziranih klubova u gradu, Željezničaru. Također i predizborna noć, dakle potpuna šutnja o kandidatima, a čista svirka utjecana Zelenim otokom. I stvarno nitko nije spomenuo jednog kandidata, jer je svak' znao da je zamijenio obiteljsku noć na Štefanje, sa pravom krčmom ''kod Gredelja''. Cuga je bila krčmarski jeftina, medica nula nula tri porcija šest kuna. Cijene su se pive pak vratile na normalu, prosjek jeftinijih klubova. Što se samog pak benda tiče, oni su osigurali najeftiniju varijantu, prošvercali krmače loewenbraua i domaćeg gemischta. O spomenutom oduševljenju mikrofonskim držačem pive neću više propagirati, uostalom neizbježno se vidi i na slikama.

Ono kaj se ne vidi objektivom fotića jesu premale zalihe ljudi, što je nerazumljivo svima koji su bili ikada na njihovim koncertima (Tvornica 20/03/2009), ali je posve razumljivo kad znate da je to Štefanje kao jedan obiteljski blagdan, jer koliko god je to muzika za cijelu obitelj, opet su starci starci i neće se trgnuti nikamo. Drugi razlogić su studenti koji su otišli domeka za blagdane, dakle rezultat jest ukupno 150 ljudi u Klubu. Sve se odrazilo i na bendov doživljaj te večeri. Izgledalo je kao da se većinu večeri nisu mogli pomiriti sa takvim krahom. Svi su sve uredno odsvirali, ali doimalo mi se k'o da je bend ušao u pozne godine. Stvarno šteta jer dečki su vrsni muzičari. Uzimanje guca svako pomalo, te pokoji poziv Erika Malnara da to sve bude malo življe, teško je provesti u djelo kad imate tako malobrojnu publiku u tako čudnom prostoru pred tako rutinskim sastavom. Kao da se izraz predizborna noć pretopio u pravu šutnju, muk i zlog duha koji nikako da iziđe iz prostorija Željezničara. Čudno je i što je bend vjerojatno znao unaprijed koliko su prodali ulaznica, a da nisu tim faktom korigirali svoja očekivanja. Vokalgitara Erik Malnar baš je naivno začudeno priupitao 'mnoštvo': pa di vas je tako malo? No dobro, ono što spašava cijelu štefanjsku večer i izborno jutro (koncert je zapravo poč'o iza 12 - koncerti u Željezničaru uvijek počnu iza Nule) jest ogroman broj kantautorskih i neautorskih narodnih irskih hitova (pogledaj PS ili sa strane setlistu). Možda ih u nazivu i nećete prepoznati, ali irska muzika je irska glazba, ukoliko je malo brža, uvijek je za ples. Njihove vlastite pjesme imaju također taj štih sa malo ubačenima domaćim temama. Specifikum koncerta i ujedno problem svih onih koji su na pola puta otišli moglo je slobodno uči u jedno sociopsihološko istraživanje. Dok je još bilo 150 ljudi u klubu (!) bilo je mirno, svi su se bojali zatresti guzice, ali u drugoj polovici duugog koncerta, kad je ostalo svega 63 ljudi, naprijed je bio relativni raspašoj, i ljudi su počeli više interkomunicirati s drugima. (Sličan učinak kao na misi kada svećenik zamoli ljude da pruže mir jedni drugima: nakon toga su svi opušteniji). Tako je mene pozvala jedna da zaplešem onu u krug, pa u drugu stranu. Petnaestak ljudi se spojilo u kan kan liniju. Scenografija se sastojala od lošeg osvjetljenja za tako velik klub, i irske zastave obješene. A koreografija opet jedinstvena: članovi su uglavnom imali različite majice s motivima irske, basist je jedini imao uobičajeni kilt, dok su ostali imali dugu crnu kožnatu suknju, nadalje svi su imali uglavnom crne čizme, dlakave noge i valjda tradicionalne irske torbice na kiltovima (Erik nije mogao izdržati težinu i vrućinu torbice koja mu je stajala direktno na slabinama, pa ju je u izvjesno doba koncerta nabrzaka skinia.) Sebastian Mavrić uobičajeno violinu svira s guštom (stalni osmijeh na licu), kao i Marko Anić koji je promijenio sve žive instrumente. Ostali članovi kao da su već sto puta odsvirali sve ovo i žele nastupiti pred Arenom. Nažalost, mi u kolikom smo bili broju nismo moglo te želje obistiniti, ali se nadam da će u 2010. ući sa skromnijim željama, i novim pjesmama jer je zadnji studijski album izaš'o pred skoro 4 godine. Svejedno, dečki su odsvirali dobrosatnu svirku i pregršt pjesama, na čemu možemo samo biti zahvalni. Bar smo na tren zaboravili da idući dan treba ispuniti građansku dužnost. Dečki su se poprilično promijenili od prije, pogledajte spot za Večeras odlazim, baš je smiješno. Banjo je uvijek fora vidjeti, još kad se može spojiti na struju i sve moguće distorzije, very nice, happy time! Ova slika je inovativnost te večeri u jednoj slici. Željezničar je uredno uređen za Božić, odnosno ima jednu dugačku umjetnu granu duž kraja bine s par ukrasa, te dvije božićne zvijezde s obje strane bine. To je to, i svaki trud se cijeni:: Gore je scenografija, a dolje koreografija. Ovisnost o distorzijama i zagonetna pjesma 'š i t' na popisu_ Uključi si zvučnik: :

marin // 28/12/2009

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Setlista koncerta 26/12/2009 v Boogaluu:
?
Rocky road to Dublin (4:12) (19 st., putnik iz Tuama [Irska] u Liverpool) (u novom Sherlock Holmes filmu)
Step it out Mary (1967, Danny Doyle)
Panska (The Connaughtman's Rambles / The Second Victory Medley) (2:34) (također znana kao Bold Doherty, The Duck from Drummock, Gathering Dilisk, Mickey the Mauler, Mickey the Moulder, Mooney's Jig)
My match it is made (3:31) (Tá Mo Chleamhnas Déanta by Van Morrison)
Ribarska (3:41)
Lagano, lagano (3:21)
http://en.wikipedia.org/wiki/%C3%89amonn_an_Chnoic (3:07) (Éamonn an Chnoic, pobunjenik protiv škotskog protestantskog kralja na prijestolje Irske)
Debela Marta
Marrie's wedding (2:48) (škotska)
If I should fall from grace with God (2:36) (Pogues)
...u visokoj travi
Moja draga
Večeras odlazim (gustafski utjecaj)
Van iz grada (food-ova pjesma, naglasio je Belfast Food)
Fairy tale
Irish rover (4:24 ili 4:36) (o brodu koji je 1806. krenuo za NY ali nije stigao)
Courtin' in the kitchen (3:34) (Capt. Kelly's Kitchen) (o muškim i ženskim odbjeglicama)
Mućke theme (Only fools and horses)
Sebo Solo (Tom Busby's/James o'Byrne's/The Four Posts Of The Bed) (tradicionalna)
Usne od meda (3:54)
Ja te poznam
Brancin i Ješka (3:55)
Polka za divojku (za guzicu)
Š.i.t.
A rainy night in Soho (4:25) (pogues)
Get back (4:05) (Beatles)
Tarantella Fiumana (2:20)
Frane 'merikan (Aldo Galleazzi, obrada na Festivalu melodija Istre i Kvarnera 1976)
Mate i Matilda (5:28) (ljubavna, inače tradicionalna je australska neslužbena himna, o radnicima na dugim relacijama)
Whiskey in the jar (o razbojniku kauboju kojeg izda žena ljubavnica) (Metallica version)
Šporki stari grad / Dirty Old Town (3:52) (bridge: Easy [Commodores & Faith no more])
Molly Malone (bila na popisu ali ne odsvirahu)
Da si tu (takođe')

Izdanja:
* Live in Rijeka
* Zašto zato
* Melodije Irske i Kvarnera
* Zeleni album
* Live in Tvornica

Postava belfasta:
Marko Jurić (drums)
Marko Anić (vocal, accordion, flute, acc. guitar)
Sebastian Mavrić (fiddle, vocal)
Erik Malnar (vocal, el.guitar, banjo, acc.guitar)
Alen Širola (vocal, bass guitar, acc./el. guitar, mandoline)