Yeah, we played!

"Come to play", pozvali su nas u Purgeraj na koncert Scrolla i Dusted crutcha. Zbilja, poigrali smo se, bilo je odlično! Scroll je započeo svirku oko pola jedanaest, na negodovanje dijela ekipe koja se rano ujutro diže na posao. Kako god, ostali smo ali nismo požalili. Četiri momka prže moderni, melodični garažni rock kako najbolje znaju i umiju. Odlični su, nisu monotoni poput drugih garažnih rock bendova kojiprezentiraju više manje isti zvuk. U pjesmama se osjeti utjecaj popa, ali i nekih drugih stilova (post punk, punk), a vokal je zbilja oduševio publiku svojim energičnim nastupom i zabavnim grimasama. Počeli su s Hell trip i još nekim pjesmama s albuma Poultry (iz 2008), odsvirali i neke obrade (Vaselines, Cypress hill), koje su zvučalo jako dobro u njihovoj izvedbi, pogotovo ova stara hip hop stvar. Završili su s osjećajnom Tales, a na bis su izašli još jednom odsviravši jednu živahniju skladbu, nemam pojma koju. Pedesetak okupljenih bilo je zadovoljno viđenim, Scroll je nagrađen aplauzom, nakon njih na pozornicu izlazi Dusted crutch. Bili su odjeveni u neke bijele kreacije što je davao nekakav "industrial" štih, a prije nastupa su binu okitili balonima, pri čemu im je pomagala zagonetna plava djevojka, navodno cura od bubnjara. Saznali smo kasnije njeno ime, no od milja smo joj ostavili nadimak "baloon lady". Bio mi je ovo treći koncert Dusted crutch koji sam gledao, i bio je definitivno najbolji! Svirka je bila besprijekorna kao i uvijek, no scenski nastup je ovaj put bio fantastičan. Baloni, odijela, atmosfera... Vokalkinja Anđela, misteriozno stvorenje narančaste kovrčave kose (navodno sišla s duge među ljude, i otad dugi fali narančasta boja) bila je posebno nabrijana, što je pokazala skakanjem i plesom. Inače njen performans ima neke granice, no ovog puta bio je to "no limits" spektakl - Anđela je skakala, plesala, valjala se po podu, igrala balonima, klečala... Mjestimice bi ostavila mikrofon i odsvirala nešto na klavijaturama, a publika nakon svake pjesme aplauzom davala (izuzetno pozitivnu) kritiku. Na repertoaru Simonica, Indijaner, Illusion, Big vagina, Valcer... Anđela je svojim vokalom mnogo doprinijela glazbi benda koja se može opisati kao mješavina industrial/doom metal (tako mi rekoše, nisam iz metal struke), otpjevala je pjesmicu o tome kako joj fali slovo... ...A, da bi zatim totalno raspamećeno počela urlati "Fuck yeah!", pjevajući istoimenu pjesmu. Koncert je završio pko pola jedan, te sam se zaputio kući, na snijegom pokriveni brijeg (sat i pol vremena hoda, pretvorio sam se u snjegovića). Dizanje za posao u sedam, ali definitivno se isplatilo! Prvom prilikom kad budete mogli gledati Dusted crutch, iskoristite je!

matej perkov // 17/12/2009