Fakofbolan uskrsnuo!

Nakon nekoliko godina pauze, kultni puležanski bend Fakofbolan lani se načas vratio. Njihov kratki natup na Šelinom memorijalu u Puli 26.12. razveselio je mnoge, a stiska u Monte Paradisu zbilja je bila za pamćenje. "FOB svira posljednju stvar i nestaje zauvijek..." najavio je Šapo prije sviranja "Ulice". E, pa lagao je! Fakofbolan otpočeo je opet sa svirkama, i to ne kraćim nastupima već koncertima. Prvi od povratničkih datuma bio je jučerašnji 5.12., mjesto događanja - Gala Hala u Ljubljani. U taj lijepi grad stigli smo već popodne, krstarili centrom koji je u blagdanskon predbožićnom raspoloženju, te zadovoljavali svoje niske strasti prefinim kebabima, durumima, jeftinim koktelima (fensi šmensi pank) i egzotičnim pićima iz dućana (cijene niže nego kod nas). Metelkova je bila prepuna Hrvata, zapravo, 90% publike na koncertu bili su Hrvati. Hrvatsku većinu bilo je realno očekivati, no ipak se nametnulo pitanje - zašto Slovence FOB ne interesira toliko? Nije možda ni toliko bitno. Predgrupa je također bila puležanska, DJ. & the wootchyak, koji su predstavili svoj melodični hardcore zvuk. Za vrijeme njihove svirke još se mnogo ljudi ispred zagrijavalo alkoholom u iščekivanju zvijezda večeri. DJ. & the wootchyak zbilja nisu loši, svirali su ovog ljeta i na Monte Paradisu, a u Ljubljani su također prezentirali nek od poznatijih stvari (For you, So fucking sick, te meni dragu Dissapointed). Gala Hala nije prevelik klub, možda negdje tako poput Močvare,ide nekako više u širinu. FOB je odsvirao gotovo cijeli opus. Počeli su sa "Tražeći slobodu", "Kota 313", i "Ostali", koja mi je nekako posebno draga jer me podsjeća ne nake nestale mladenačke dane kada smo neumorno preslušavali Jedini dokaz. Ne znam da li je uopće potrebno nabrajati što se sve dalje sviralo jer se sviralo baš SVE (Na rubu, Pula ratuje, Terorizam, Da li znaš?), a zbilja je teško na bilo koju pjesmu uprijeti prstom i reći da je ta ili ta pjesma istaknuta, najpoznatija i slično. Upravo to odražava snagu i kvalitetu Fakofbolana - nije to jedan od onih bendova koji "imaju 4 dobre stvari na prvom, tri dobre na drugom i 2 solidne na trećem albumu, a ostalo ne valja". Sve je dobro, ma sve bez iznimke. Možda eventualno možemo za neku pjesmu reći da nam je draža iz ovog ili onog razloga. Atmosfera? Delirična, pogo cijelo vrijeme, skakanje, zaštitara nije bilo pa se na binu stalno netko penjao i skakao na "stagediving", a jedan nestačni momčić je upalio bengalku koja je izgorila na podu i čitav prostor ispunila dimom. "Nije mi žao što sam momkovao", rekao bi oldskul pjevač Ljuba Mijatović. Umjetna magla nije bila potrebna, imali smo DIY sustav specijalnih efekata. U tom kaosu u prvom redu neki su gubili kape, drugi majice, trećina naočale, a poneki zdrav razum, te su raspomamljeno pogali i bacali se kao da ne postoji sutra. Takav ples rezultira poderanim hlačama koje kemeleonski mijenjaju boju (od plavih, moje traperice postale su smeđe-crne), a roditelji su se primili za glavu, ukazujući na moje ponašanje i stanje u koje dolazim s izlazaka, a koje baš i ne odgovara broju mojih godina. No dobro, ne svira FOB svaki dan. Nakon "dance" stvari "Sarajevo" FOB se povlači s bine. Da će se vratiti, to smo znali, tako da su mi ovakve forice kod bendova, s obzirom na broj koncerta koja imam na grbači, totalno prozirne i isfurane. Vratili su se, te mimo očekivanja odsvirali još osam pjesama. Bis su započeli s instrumentalom, "Crna rupa", a završili s "Savršeno" i naravno, punk himnom "Ulica" koju je publika zborno otpjevala, a na omanju binu se stisnulo dvadesetak ljudi. Zadnje stvari sam promatrao odozada, jer više nisam imao snage ni volje ići u prve redove. Dođe to s godinama! After party u minijaturnom bircu Jalla Jalla (također kompleks Metelkova) trajao je do jutra, a gladna ekipa je skoknula do kolodvora na kebabe u noćni fast food. Zbilja super stvar, šteta što Zagreb to nema. Nažalost, Zagreb nema mnogo toga, nije ni čudo što je u anketi europskih hostel gostiju proglašen jednim od najdosadnijih prijestolnica Europe. Već će se i to promijeniti! Za dva tjedna, 18.12. Fakofbolan svira u Močvari, koncert koji svakako preporučujem! Za razliku od "domaće" Ljubljane, ne sumnjamo da će u Zagrebu biti barem jednako toliko dobri, a na tour listi za narednih mjesec i pol su još Osijek i Kirževci. Pogo never stops, a uz povratak ovakvih punk legendi ta izreka definitivno stoji!

matej perkov // 08/12/2009