O Kizi i njegovoj turbulentnoj karijeri nije potrebno posebno govoriti. Dok se ona ekipa koja je otprilike u isto vrijeme kretala s demo pozicija koncem '80-tih i početkom '90-tih (Hladno Pivo, Pipsi, Messerschmitt, Majke, Laufer, Urban, Overflow... + cijela plejada underground izvođača oformljenih u ratnim godinama) može dičiti da su stvorili veliki krug audijencije, Kizu non-stop prate nekakvi nenadani pehovi. Bez obzira što je te večeri Hladno Pivo nastupalo na Pozitivnom koncertu povodom svijetskog dana borbe protiv AIDS-a zajedno sa Southern Alias, Đanom Šegon, Diskurz i Belfast Food u pretovarenoj Tvornici, nekako ipak ostaje gorak i šporak okus Kizovog nastupa u KSET-u uzrokovan mršavom posjetom. Daleko od toga da Kizo nema publiku, no mnogi od njih ipak večeras nisu došli zbog tko zna kakvih razloga. Ili su te večeri otišli u Tvornicu ili ostali kod kuće (možda na Lidiju Bajuk, Dunju Knebl i Stjepana Večkovića u Etnografski muzej), no znam i nekolicinu njih koji su izjavili kako su se Kize nagledali i naslušali proteklih godina na stalnoj gaži četvrtkom u Spunku. Tja, ovo ipak nije bila Kizova gažerska večer u kojoj svira obrade... Koncert je otpočeo predgrupom ZAGORJE REGGAE, relativno mlađim kvartetom (dvije gitare, bubnjevi i bas) iz hrvatskog Zagorja koji je sasvim pristojno, možda malčice i premlako uveo u daljnji tijek svirke. Momci sviraju klasičan reggae nalik na cijelu epohu ex-Yu new-wave/reggae bandova koji su bili pod utjecajem The Police i Bob Marleya tako da su zvučali kao relevantan retro reggae nastavak primjerice Parlamenta, Stidljive Ljubičice, Patrole, Petra i Zlih Vukova..., odnosno nešto otprilike poput današnjih Brain Holidays. Sve su to pjesme na hrvatskom jeziku koje su neopisivo asocirale po formatima na The Police hit "Walking on the moon" ili Šarlo Akrobatin mega singl "Ona se budi" s puno gitarskih efekata i klasičnih 'bijelih' reggae stilizacija. Na momente su djelovali čak i monotono dosadnjikavo zbog svojeg pravocrtnog i uglavnom lagano-umjerenog ritma, no ipak im treba dati šanse. Kod Kize nema monotonije. On je uvijek sklon šali i zafrkanciji u ophođenju s publikom, a kada je startao s pratećim bandom u kome su basist, bubnjar i klavijaturist, odmah je u prvi plan izbačena njegova specifična gitaristička instrumentalna svirka koja se najjednostavnije tumači paralelama Steve Vaija i Joe Satrianija. No, najinteresantnije od svega je činjenica da je Kizo doslovce čitav repertoar prvog dijela koncerta temeljio na albumu "Brutalizer" (2007, Suzy) kojeg je izveo od A do Ž! Redom, to su bile sve kompozicije poredane onim redosljedom koji se nalazi i na albumu - "Nazgul attack", "Poskok blues", "Balkanero", "Jen Lee", "Pi logic", "Brutalizer", "Little monster", "Clouds behind the sun", "Lazy car" i "Laying in a grass". Jedino je manjkala "Dr.Nagwall". Bez obzira što je Kizo između skladbi šaljivo komentirao i najavljivao brojeve, u njegovoj svirci nema šale ili oscilacija. Sve je odsvirano i izvedeno s konciznom preciznošću, a prateći band ga je slijepo pratio u svim njegovim instrumentalizacijama. Tu se jedino može govoriti o rafiniranom, gotovo copy/paste izrazu gdje ne postoje nikakva odstupanja od onoga što se nalazi na albumu. Drugi dio koncerta bile su izvedbe novijih i do sada neobjavljenih pjesama koje Kizo priprema za naredni album na koji, nadamo se, neće trebati čekati desetak godina. To su bile skladbe "Svjetionik", "Sleepwalk", "Where were you", "Cause we ended as lovers" i tri zasebna instrumentala koji se nastavljaju jedan na drugoga nazvani "Intro", "Temza" i "Johnny".

Kizo je zaista pravi majstor gitare što je i večeras pokazao svojom suptilnom i urnebesno zahtjevnom tehničkom potkovanošću, te bez obzira na mršavu posjetu od cirka 50-60 ljudi može se pohvaliti da je dostojno predstavio svoje 'krv, znoj i suze' koje je satkao u album "Brutalizer".

horvi // 04/12/2009