I tako u nedogled, hit za hitom. Dobra imitacija violine i harmonike, a pjevač Jelen totalno je ufurao svoj život u život svog idola, tako da imamo osjećaj stvarno k'o da gledamo njegovog sina po krvi. Vedar, iskren s publikom, ok pjeva, improvizira, jedino naravno nema dar prevelikog brbljanja i humora koliko to imaju Balašević ili recimo Dedić, ali dečko je još mlad i to je čist ok za sada. Isto tako, osnovati tribute band znači istodobno ograničiti svoju gornju razinu uspjeha, što je logično jer kreativnosti nema tu koliko ima baš imitacije. Koncert je bio duug, publika je pjevala svaku riječ, a čak je u Ringišpilu balkon Kseta pjevao O daj okreni...dok je donja publika pjevala Sustajem odustajem, tako da je zvučalo slično Bratec martinu u kanonu. Jelen je znatno doprinijeo ugođaju te večeri. Dva puta je pozvao publiku da se osjeća kao da su u njegovom dnevnome boravku, vjerojatno kako bi se i sam opustio lik. Nenad Jelenković je zbilja i uspio u tome, tako da smo cijelo druženje shvatili baš kao jednu emotivnu erupciju svega što nas tišti i u čemu se nalazimo u Balaševićevim stvarima. Tako je (ne)normalni balašević tribute band, rekao bih, studentska (jeftinija) varijanta za one koji si nisu priuštili karte u Kerempuhu. Kao kad jedete u menzi za 4.40 - besplatni ručak postoji i to je neprocjenjivo. Sve pohvale organizatoru, odličan zvuk, intimna atmosfera, jedino loša svjetla, jeftino pivo, bez dima u zraku, što se osjetilo, pogotovo jer nije bilo skakanja na ovome bendu, tako da je vlaga u zraku bila taman. Bend je odlučio svirati potpuno druge stvari za 4 dana, kada se opet ovdje vraćaju. Dakle, oni koji ste već bili možete se ponovo odlučiti na reprizu showa.

Zanimljivo mi je da gazda Đole dopušta Jelenu život na vlastitoj grani. No, očito Jelen ne krade publiku Đoli jer kao što smo se uvjerili ove 2009e godine, Djole cilja samo na kazališnu publiku, elegantno izbjegavajući masovna okupljanja. To me podsjeća na mog oca kada mu smeta buka.

Vjerojatno Đole Jelena vidi kao svojevrsni brand kojim grabi niži (studentski) sloj za slightly nižu kakvoću. No, kad pogledate, slightly niža kvaliteta od Baleta i dalje visoko kotira. Posebnost ne ili normalnih je u tome što kad oni sviraju, gledate ih i zamišljate: jel'ovo Balašević u mlađim danima? Ostale članove benda možete i ne morate primijetiti, jednako kako ih ne primjećujete u Balaševićevom bendu, dapače na violini obično bude neki svečani gost dakle ne stalan član. Balašević je jedini stalan, i njegovo lice, široki osmijeh, zreli duboki i crni humor, osjećaj za napaćene moraš proživjeti uz svaku pjesmu kad pjeva. Tip (Jelen, 29) je stvarno inkarnacija žive legende, čovjek je, jednostavno, preuzeo oličenje Balaševića Joyce-ovim portretom umjetnika, u mlađim danima. Nenada je strašno obradovalo što je neki klinac od 9 godina u prvom redu bio s tatom valjda. Na jednom od biseva pitao ga je Jelen koju pjesmu želi da mu osdvira, pošto je vidio kako mali sve riječi zna. Mali klinjo je rek'o valjda da želi Al' se nekad dobro jel', što sintić, tada jedini instrumentalist na bini, nije znao odsvirati. Svejedno, Nenad J. (29) je odmah improvizirao i odsvirali su pola pjesme a da nije bilo očito da ju fale. Toliko o nadarenosti dragoga pjevača. Dobar je. Kao Balašević. Doživite kvalitetnu noć koju su nam Jelen i ostali te noći priuštili za studentske pare: više pjesama je spojeno.



Dakle, tko voli i ne voli ovakav stil obrada, neka bude siguran da dođe 29.11. kada će biti repriza, ali s potpuno novim stvarima. Ovaj što pije pivu gore je bivši pjevač u tribute band-u, tako da ga je vrlo iznenadilo kada ga je iz publike prozvao pjevač. Ne znadem mu ime, ali nakon što je kratko osvježio grlo, vrlo je dobro imitirao glas na Neki novi klinci.

A sada slijedi najawa za sljedeći koncert:

marin // 27/11/2009

PS: Provjerite kako su dečki i cura izgledali prije 5 godina na istome mjestu.