Toga dana skoro sve je bilo podređeno dvjema vrlo značajnim utakmicama "najvažnije sporedne stvari na svijetu". Bosna i Hercegovina na čelu s Ćirom igrala je protiv Armenije, a Lijepa naša protiv Bjelorusije. Zbog toga su i tonska proba benda ali i koncert bili malo pomaknuti, kako bi se svi navijači namirili.
U Prostoru smo se svi našli oko šest popodne, kada je zakazana tonska, no u to je vrijeme BiH taman vodila 1:0, pa se čekalo da ipak završi utakmica. Neki su je gledali, neki su popili kavu u obližnjem Starom hrastu i uz to podijelili autograme, a najmlađe članice expedicije spuštale su se na tobogan.
Tonska je počela nakon pobjede BiH od 2:0, a završila taman da smo se stigli vratiti na intoniranje naše himne. Na tonskoj su uživale najmlađe članice naše expedicije, za koje su članovi benda posebno odsvirali Blam.
Rasprodati Prostor, onako na prvu loptu, ne čini se prevelikim problemom, no rijetki su to dosad učinili i rijetkima će to u budućnosti uspjeti. Dubiozi je to uspjelo otprve, pa se šuškalo i o dodatnom terminu, no odustalo se od toga. Grupa onih koji su čekali do zadnjeg trenutka s kupnjom je ostala vani, potrošila novce za kartu na q-pekove i ribare i osluškivala što se unutra događa. Srećom po njih, svi mogući otvori morali su biti otvoreni zbog pakla koji je nastao odmah nakon početka svirke, pa su mogli i čuti poneku pjesmu.
Uz zvukove pjesme "Fa fa fašista" Plavog orkestra, kostimirana sedmorica je ušla u grotlo iz kojeg nije izašla skoro dva sata. Krenuli su sa "Šuti i trpi" i odmah na refrenu predali publici dirigentsku palicu u ruke. Na drugoj pjesmi riješili su se kostima, a uskoro o majica koje su imali ispod njih. Pakao u publici pakao na stejdžu uz izvrsnu svirku benda uzrokovao je prividom iz zadnjih redova da nitko ne stoji već da su svi u zraku. Ruke, noge, tijela sve je bilo u pokretu, znojno i ljepljivo. Pušači, ali i ostali koji su mogli doći do stražnjeg izlaza izlazili su periodički na zrak, udahnuli i izdahnuli pokoju i opet natrag unutra. A pjesme su se nizale ko na traci. Stare, još starije, nove, još novije… Bez reda i zakona, al sve su štimale i sve je funkcioniralo u najboljem moguće redu.
Almir i Adis na vokalima, Brano, Vedran, Armin, Orhan i Senad za svojim instrumentima i Dragan kao podrška na mixeti oduševili su sve, i one koji su ih gledali ponovo, ali i one koji su se s njima sreli prvi puta, ali će ih sigurno potražiti ponovno.
Druženje se nastavilo i dugo iza koncerta, no o tome bolje ne pričati...