Nakon nešto kraće pauze, kvartet Electric Žare se vratio koncertnim aktivnostima. Naime, frontmen Žarko Jankovski je imao prilično nezgodnu ozlijedu za vrijeme onog sjajnog nastupa u Saxu (Novi zvuk,10.III 2009.) kada je prilikom jednog skoka ozbiljno povredio koljeno koje mu je iskočilo, pa je tri puna mjeseca band pauzirao što se tiče živih svirki. Za večeras su se vrlo dobro pripremili, te su izveli cjeloviti koncert u trajanju od nešto manje punih sat vremena pred ne baš ispunjenim Spunkom jer je gotovo dvaput više ljudi provelo na terasi zbog poznatog sindroma zabrane pušenja u zatvorenim objektima. Nakon koncerta neko vrijeme sam proveo ugodno časkajući sa momcima iz bendova Gretta i Dosh Lee koji su i sami rekli da bi otišli unutra, cugnuli koju pivu i poslušali band, ali tja., nemereš zapalit cigaretu i jednostavno, to nije to... No, oni koji su izdržali sat vremena bez duhana prisustvovali su energičnom nastupu ovog kvarteta koji je izveo svojih 10 autorskih skladbi. Redom, bile su to "Ja sam sretan", "Bankar", "Lenta", "Feroterm", "Pljačka banke", "Sutra je novi dan", "Sretna ljubav", "Moj auto ide di-di", "Maja" i "Zagrebačka svjetla gore". Za razliku od klasičnih punk-rock bandova koji su redom glazbeno slični kao jaje jajetu s tek nekim sitnim odstupanjima (od KUD Idijota, Overflow i ranog Hladnog piva do Six Pack, Dolibasije i Debelog Precjednika), Electric Žare je daleko više privržen rock i garažnim korijenima, te suptilnijim, lakšim i umjerenijim taktovima gdje ima naboja rhythm'n'bluesa, starog new-wavea i raznih gitarističkih rock/punk ekspresija, te su u tom pogledu bliskiji primjerice Pankrtima iz prve polovice '80-tih koji su punk izvodili na svoj specifičan način. Otprilike u tom pogledu im se kreće i tekstualni dio kojeg piše sam Žare koji izbjegava suhoparne punkerske angažirane fraze o politici, borbene 'lumpenproleterske' citate u kojima bi naglašavao kojekave aktivističke porive prema zaštiti okoline, životinja, ljudskih prava i slično. Žare osim što ima vrlo opor, rezak, grub i oštar promukli vokal otprilike blizak Stipetu iz Olovnog Plesa, kroz svoju liriku prikazuje čitav spektar punk svjetonazora na osebujan individualan način. To su mahom pričice o raznim probisvjetima, djevojkama, emotivnim preokupacijama..., a povremeno se pretvaraju i u vješte složence u kojoj Žare glumi pljačkaša banke s refrenom 'ja sam najbogatiji čovjek u zemlji' ili primjerice u odličnoj "Lenta" gdje mnogo improvizira načinom vox-extended tehnike (ciktanje, vrištanje, stenjanje...) pridodajući time novi solo element u sam koncept gitare, basa i bubnjeva. Kroz vrlo lijepu pjesmu "Sutra je novi dan" naziru se elementi slojevite new-wave pop-rock melodije, "Sretna ljubav" ima prilično dugačak improvizacijski uvod i veoma interesantan glazbeni tehnički dio koji mi je zazvučao kao disharmoničan unakrsni kontraritam, dok je hitoidna "Moj auto ide di-di" vrlo zgodna reminiscencija ranih The Police sa spojem reggae i punk elemenata, negdje otprilike u rangu hita "So lonely". Band je svirački vrlo dobro potkovan, momci (Igor - bas, Nevio - gitara i Martin - bubnjevi, povremeni back vokal) vole odlutati u slobodan eksperiment i improvizacije, te svi skupa zvuče vrlo intrigantno. Tokom narednih mjeseci planiraju odlazak u studio, te se treba nadati vrlo zanimljivim materijalima koji bi mogli biti pravo osvježenje domaće punk-rock scene u jednom sasvim drugačijem i punkerski netipičnom izdanju.

horvi // 29/06/2009