Najjači alter-klub u državi bez ventilacije, to je hrvatska stvarnost! Znam da Mochvara mora potvrditi svoje ime, demonstrirajući vrućinu i sparinu prave močvare, ali ako su za vrijeme stanke svježe dotjerali zidove i dvorište, mogli su onda staviti i ventilaciju na strop. Jer čisto sumnjam da su Transglobal Underground u svojoj sedamnaestogodišnjoj karijeri svirali u sparnijem prostoru. Čestitke krakatom šeširdžiji Hamidu Mantuu koji se profesionalno znojio u plavoj košuljetini iza bubnjeva Sigurno mu nije bilo lako. Vjerojatno ni druga glava banda (sinitisajzer i gitara) Alex Kasiek nije uživala, profesionalno zaogrnuta u crninu. Svaka čast zapadnjačkim profesionalcima koji ni u ovako kriznim trenucima ne skidaju uniforme,a bogami čestitke i Pakistancu zaslužnom za lupanje dhola i table, maloj slatkoj Indijki na sitaru i Jamajkancu na djembeu s odličnim vokalom koji su se pametno razgolitili. Ali s druge strane od njih ionako nitko ne očekuje košulje i sakoe.

Počeci TGU-a datiraju tamo negdje od '91. godine kad je izišao singl Temple Head, koji nije bio komercijalni hit, ali se našao u "Melody Makeru" kao singl tjedna. Nakon pretumbacija oko izdavanja prvog albuma, '94.-te isti izlazi na labeli Nation, pod imenom Dreams of a 1000 nations" koji predstavlja njihov stalno evoluirajući zvuk u kojemu možemo naći elemente techna, housea, drum&bassa i ostalih elektroničnikih pravaca pomješanih sa različitim istočnjačkim tradicionalnim napjevima. U to vrijeme glavni vokal im je bila Natacha Atlas, arapska Belgijanka predivnog glasa, a vrhunac karijere je bio kad su nastupali kao predgrupa na turneji dinosaura Pagea i Planta,.

Daklem, sve u svemu, radi se o bandu širokih i kozmopolitskih razmjera koji u zadnje vrijeme nije u vrevi zbivanja, budući da je njihov stil od njihovog nastanka do danas višestruko preslikavan i recikliran. No, možda je baš to što već dugo nisu u centru pažnje razlog što ih vrijeme nije pokvarilo kao što se to desilo s Asian Dub Foundationom.
Usprkos znojim isparenjima mochvarljanskog tipa te relativnoj neposjećenosti koncerta, TGU sa svojim uniformirano-raspojasanim tribal dance fusion ritmovima uspio je raspojasati Mochvaru. Ne baš onako kako to radi čiča Boban, ali blizu. Našlo su te različitih profila ljudi, ali većinom su prevladavali tipovi i curke s dreadovima kojima meso nije na dnevnom meniju te last minute freakovi, koji su preživjeli barem jednu razmjenu studenata u stranoj zemlji. Iako je početak koncerta više sličio na studijske snimke koje im počesto znaju patiti zbog preproduciranosti, sredina koncerta i njegov kraj, više je sličio na jedan od davnašnjih dance-orgija ADF-a dok su još imali prave bubnjeve i Deedara za glavni vokal. Ono što je novitet u njihovoj glazbi, koja je nekad znala biti čak i pretjerano orijentalna i mistična, su primjese dancehalla i ragga vokala, koji, iako mi nisu dragi, odlično pašu uz šamansko nabijanje dhola te trance-zvukove puštene sa matrica.

Iako nisam tip koji drži svih deset albuma TGU-a u staklenoj vitrini, većina stvari koje su svirali učinila mi se poznatima i odlično odsviranima. Ili je razlog tome bilo popodnevno opijanje s pripadnicima undergrounda, ali ne transglobalnog već ovog lokalnog? Vjerojatno nikad neću saznati odgovor.

Za kraj, evo par lijepih sličica .

djole // 29/05/2009