Srijeda, radni tjedan, kiša lije kao iz kabla. U Zagrebu je bio u toku Žedno Uho festival, te se održavalo dotične večeri još nekoliko koncerata, a da ne povjeruješ, organizator nije napravio niti jednu najavu za gostovanje makedonskog multiinstrumentalista Saška Kostova koji se na svojoj mini turneji po regionu (Sarajevo, Banja Luka, Split, Kaštel Stari, Varaždin, Beograd, Skopje...) zaustavio i u Zagrebu. Stoga su se u posljednji trenutak (oko 21.30h!) mobitelom zvali Radio 101 s molbom za neku blic najavu, te prijatelji i poznanici ljudi iz squata i uže organizacije samo da se nekakva publika dokotura na koncert kako Medika ne bi zjapila otužno prazna. Tja, od najave na 101 nije bilo ništa, a od publike vrlo slab odaziv na taj mobitel način. Koga dovesti na koncert po ovakvom šugavom kišnom vremenu kada su manje-više svi već negdje zabetonirani pored decibela na nekom drugom koncertu?... Mene osobno je jedino kiša omela da se ne pokupim istog momenta i odem 200-300 metara dalje u &TD na Žedno Uho. A onih dvadesetak dobronamjernika koji su se nekako uspjeli dovući do squata prije kiše ostalo je strpljivo vjerojatno s istom namjerom da se odšetaju bilo kuda kada prestane kiša. Ali u inat, kiša je bila sve jača, počele su sijevati munje i gromovi, te je squat u backstageu bio obilato natopljen vodom jer je izgleda procurio krov. No zato je u onom glavnom prostoru koji je namijenjen koncertima bilo suho i nije bilo druge nego da se samo zavali na neko sjedište i čami čekajući u nadi da koncert zapoćne. To međuvrijeme se moglo ubiti promatranjem nekih stripova izvješenih na zidu predvorja, laganim šetkaranjem od ulaza do šanka gdje se moglo naručiti pivo, vino, poneka žestica ili sok, poigrati se sa dva psa koji su čuvari squata, ali mene od svega je najviše ubila glazba koju je puštao DJ i minimalističke video projekcije koje su se nakon dva sata počele ponavljati. Nije mi jasno čemu uoči nastupa jednog glazbenika poput Saška Kostova koji plovi u teritoriju urbanog mainstream dance-rocka, popa i jazza kao uvertiru postaviti DJ-a koji vrti doduše plesnu, ali underground trip elektronsku instrumentalnu glazbu (d'n'b, experimental, dancehall, noise, industrial...) koja nema apsolutno nikakve bliske veze s onime što je epicentar večeri. Kao da smo došli na neko Smaranje gdje se očekuje nastup electro-industrial izvođača... Pa tu je trebalo za uvod vrtjeti neku daleko lakšu glazbu; David Bowiea, Gotan Project, Gabriela, U2, Stinga, Jinxe, Mayales, Detour, retro post-punk/new-wave bandove, brit-pop, funk, MGMT, PMG Kolektiv... (ima je u izobilju koja je u fahu Saško Kostova). I tako to lijepo u stilu 'idem doma - ne idem doma' uz kišu koja nije nikako prestajala došla je gotovo ponoć. Bilo je i ljudi koji ujutro rade... I onda konačno u 23.55 počinje Saško. Sjeda za minijaturne bubnjeve (bas, doboš, tom, fuzz i dvije činele), stavlja slušalice, uključuje laptop matricu i prezentira jedan od svojih acid-jazz/pop instrumentala. Umjerenog tempa, Saško je kao uvodnik predstavio svoje mini umjeće jazz bubnjara, potom se hvata gitare i mikrofona, te uz pratnju bas gitariste i laptopa prvo izvodi bossanova-pop skladbu "So happy" s EP-ija "Vertigo" (2008, PMG Recordings), zatim dance-rock/electro-pop "Listen' your mind" i još jedan ugodan Bowievski dance-rock komad. Taman kada se već okupljena publika sa Saškom fino prepustila svirci i tek očekivala ono pravo, ušetalo je nekih desetak policajaca i prekinulo koncert. Pa naravno, šta se drugo moglo i očekivati... Susjedi su zvali zbog buke iza ponoći i tu nema nikakvog spora. Da je koncert bez obzira na slab odaziv publike startao barem oko 22h i bio okončan do ponoći vjerojatno se ovo ne bi dogodilo jer nitko nije zvao policiju kada su nabijali elektronski trip beatovi skoro puna tri sata. Nije bilo nikakve rasprave, niti svađe sa policijom, Saško je mirno skinuo gitaru, pospremio je u futrolu i ende. Fajrunt. Što smo čuli, čuli smo. A mogli smo sve čuti da se nije čekala publika koja nije došla.
I sada mi zaista nije jasno kako to da barem organizator nije poduzeo mjere da svirka počne na vrijeme. Tja, pa nije Medika ona Močvara ili Attack gdje su koncerti nekad znali početi iza ponoći kada buka nije nikome smetala... Najviše može žaliti Saško koji je vjerojatno od ovog koncerta očekivao mnogo i za kojeg se sasvim sigurno pripremao s ushićenjem.

Joj, joj, joj... ovako prokockati ukazanu priliku. Velika šteta...

horvi // 04/05/2009