''Rijeka zove!'' naziv je projekta kojim Svid Radio uz potporu grada Rijeke organizira niz koncerata kako bi se proslavilo i obilježilo 30. po redu okupljanje riječkih bendova na najdugotrajnijem hrvatskom rokerskom festivalu.

Osjeća se neka nostalgija u zraku što je logično sa obzirom na godišnjicu ali najljepše je od svega to što nema izjava kako je prije bilo bolje već je sveprisutno poštivanje onoga šta je bilo te davanje prilike onome što je! Fit, Belfast Food, Morso, Ogledala, Grad, Grč, Hesus Attor, My Buddy Moose, One Piece Puzzle i Mandrili uvertira su u sam 30.RiRock koji će se u dvanaestom mjesecu odvijati u Stereo Dvorani i novo otvorenom Palachu.

Do sad održane svirke pokazale su kako su ljudi željni pjesama iz ''nekog drugog vremena'' a to najbolje dokazuje činjenica kako su i Fit i Morso i Grad/Ogledala u potpunosti rasprodali Stereo Dvoranu. Petak je, meni osobno, bio izrazito tužan jer je par sati prije koncerta bio posljednji ispraćaj Roberta Paulića, osobe koja je svojim radom arhivirala i ljudima van Rijeke približila riječku scenu stoga sam se dugo premišljala otići ili ne na svirku. Ali ipak je ta svirka bila moj način da se oprostim sa osobom koju sam iznimno cijenila iako smo se poznavali isključivo ''poslovno''. Ali aparat je rekao svoje. Nije htio ispucati niti jednu fotografiju bez obzira na to što sam učinila sve što je u mojoj moći da ga ''pokrenem'' stoga evo, pokušavam tek riječima opisat energiju koja se stvorila u zraku kada su zajedno na stageu Grad i Ogledala skupa sa publikom u glas pjevali ''Ima li nešto''

A u publici ''i staro i mlado''. Ja i prijateljice pored stagea, mame pored šanka. Kada se to zadnji put dogodilo? :)

Na pozornicu su prvo stupili Ogledala. Na Vašu žalost moje mi godine ne dopuštaju da uspoređujem njih nekada i sad (jer sam ih prvi puta gledala na 25.RiRocku) ali činjenica što bubnjar cijeli koncert uspije istodobno pjevat i svirat bubnjeve me iznova ostavlja bez teksta! Svirali su pojačani sa još jednom gitarom. Bilo je odlično ali prekratko. Grad mi je bliži sa obzirom da sam njihove pjesme slušala na radiju sve ove godine. Ogledala bi izniknula sa vremena na vrijeme tek na lokalnim radio postajama te se netreba čudit što je mlađa populacija zdušnije pjevala uz drugi bend.

Playlista u kojoj su nas proveli kroz svih 20 godina stvaranja, treći bis i zatvaranje sa već spomenutim ''Ima li nešto'' vraća nas na početak teksta, na početak koncerta, na Ogledala čime zaokružujemo priču, premošćujemo vremenske, dobne granice a upravo je to ono što je hvale najvrednije u cijelom ovoj manifestaciji. Nadam se da se kolega Petar Popovski neće uvrijediti ako ga citiram za kraj i kažem : ''Ogledalima sve čestitke, Gradu duboki naklon jer su nas opet podsjetili od kud stiže najuvjerljiviji domaći rock bend, Svid Radiju kao organizatoru veliki aplauz, uz želju da se projekt "Rijeka zove" pretvori u tradicionalnu feštu.''

jadranka // 14/11/2008