Početak nije mirisao na nešto oduševljavajuće, barem ne meni matorom starcu koji sam po običaju stigao u KSET oko 21.30h što je otprilike ustaljena satnica za koncerte. Nigdje niti žive duše. Klub otvoren, još se nije niti spremala prodaja ulaznica, već se samo pojavio jedan momak koji se ljubazno ispričao da je ekipa iz Njemačke kasnila i da će početi za nekih pola sata jer upravo imaju tonsku probu. Nakratko sam bacio oko prema stageu na kome je bila jedna djevojka, bolje rečeno možda i gospođa koja bi mi čisto mogla biti i vršnjakinja, a držala se mikrofona i namještala vokal neprestano izvikujući 'ajn, cvaj, ajn, cvaj'... Onda mi momak od upada kaže da će sve biti OK jer subotom KSET može raditi do 3 izjutra i u trenu se sjetim da je prohujalo tko zna koliko godina kako nisam došao upravo subotom na neko zbivanje u ovaj klub. Ništa zato. Skočim u obližnji kafić Limb na pivce da ubijem vrijeme, a tamo moja stara ekipa s kojom sam peglao šank po bespućima Podravine prije desetak godina. I sve krene po starome... U klub smo se vratili nešto nakon 22h i bili smo jedini za šankom pitajući se hoće li osim nas i još par prisutnih ljudi uopće više tko prisustvovati koncertu. No, uz vrlo dobru glazbu koju je puštao DJ na pozornici (Kraftwerk, Hot Chip, !!!...), dva sata su prošla ko' keks i odjednom iza ponoći nahrupio je kontingent ljudi kao da su programirano znali kako će nastup krenuti baš upravo tada. A u publici svi dvaput mlađi od mene i moje ekipe... Ti bokca, nisam niti gledao najavu za koncert, pa prema tome nisam niti znao šta bi to sve skupa trebalo biti, a tako mi i treba. Ja sam tukac očekivao neki electro-glitch, neku laganicu na psihodeličnoj elektronskoj bazi, a kad je koncert startao pogledom ka pretovarenom podiju tražeći pozornicu nigdje nisam vidio onu gospođu koja je prije tri-četiri sata namještala vokale.
Nemalo sam se iznenadio kada sam na pozornici ugledao tri momčića koja su u stvari još dječica od nekih 15-16 godina. Elem, MIT su band u usponu koji je 2007. objavio svoj prvi EP "Goodbook" izdan samo na japanskom tržištu, a 2008. im je objavljen debi album "Coda". Na vokalu imaju dječaka štreberskog izgleda a'la Buddy Holly sa tipičnim naočalama, jedan momčić darkerčić je čitavo vrijeme udarao ritam po dva indijanera i mjestimično prelazio na klavijature, dok je treći striktni bubnjar. Sve me to podsjetilo na elektronske post-industrial bandove kojima programi i sampleri rade osnovicu glazbe, a po tom sistemu MIT ništa nisu dalje odskočili od njih. No, zato im je glazba izrazito plesna i nabijena poduplanim ritmovima, dok se elektronska potka očitava u već unaprijed pripremljenim matricama i samplovima sa syntha uz tek povremene harmonijske linije koje je svirao uživo momak zadužen za indijaner i klavijature. Bilo je tu elemenata electro-body struje, starog electro-popa, mješavine stilova P.I.L. (faza "Flowers Of Romance" albuma), The Chemical Brothers, Carter USM, D.A.F., Hot Chip, starih Human League, Cabaret Voltaire... Ništa mudro ni specifično posebno, onako školski minimalistički bez ikakvih zavrzlama poput ranih Wire (dakako na electro bazi), ali za njihove godine vrlo dobro odrađeno. Energičnim nastupom su rasplesali klub nakrcan sa post-adolescentnom publikom, te mi se čini da su MIT bili najmlađi od svih večeras prisutnih u KSET-u. A ja, ovakav matori odavno već stvaram averziju prema koncertima koji počinju debelo iza ponoći, tako da mi sve skupa to jednostavno nije 'sjelo'. Kad koncert krene nešto prije 1h poslije ponoći i traje do 2 ujutro gubim bilo kakvu volju i strpljenje za pozorno upijanje nastupa. Poslije koncerta koji je trajao nekih sat vremena uslijedila je DJ đuska, no znam i sam da mi ništa ne prija u tako kasne sitne jutarnje sate bez obzira na solidan zvuk i energiju koju je ovaj mlađahni trio večeras ispoljio na pozornici. Da nije bilo one moje stare ekipe, pokupio bih se kući i prije samog koncerta. Tja...

horvi // 30/09/2008

> vidi sve fotke // see all photos