Pun pogodak je bilo održati ovaj koncert u kino dvorani SC-a. Jer da je bilo u nekoj drugoj dvorani ne bi stalo svih cca. 500 posjetitelja. Dvoranu je ispunila muzika makedonskog podneblja, isključivo korištenjem akustičnih i tradicionalnih instrumenata tambure i kavale, u nešto moderniziranom aranžmanu, te uz vokal Aleksandre Popovske ( koja me podsjeća na Meredith Monk, da vam se naježi koža kad čujete taj fantastičan glas! ) brzo su proletjela dva sata svirke. Uz nju, tu su bili izvrsni Ratko Dautovski na udaraljkama i tapanu, te na instrumentu, kutiji, kojim se dobiva tako dobar zvuk, prigušen, i zveketav (ovisno gdje se udari, po sredini ili pri vrhu kutije ). I Bajsa Arifovska na tradicionalnim instrumentima tamburi i kavali, koja uz Dragana nosi glavni dio prepoznatljivog tradicionalnog melosa Makedonije. Dragan je predstavio i 6 000 godina staru okruglu keramičku flautu koja potječe iz neolitskog perioda, okarinu (ovo na čemu svira je jedina replika, dok se original čuva u muzeju, na sigurnom) te je ispričao kako je zapravo kad je predmet pronađen, arheolozima bilo teško otkriti o čemu se radi, sve dok njega nisu pozvali da ga pogleda i testira. Kroz tri rupice, jedna za upuhivanje zraka, a dvije za tonove, te se te večeri kinom prelio zvuk "star" 6 000 godina uz kombinaciju moderne tehnike - jeke i poveo nas na mistično putovanje. Zvuk je vrlo visok, prodoran, no nekako umilan i blag. Na kraju skladbe, dvoranom se razlio zaslužen gromoglasan aplauz! A onda su nastavili u skoro izvornom obliku izvoditi makedonske pjesme, uz mali utjecaj modernizma, te je Dautovski zasvirao gajde, a sin Ratko bubanj tapan. Nakon drugog bisa zvali smo ih na još, no bilo je već kasno da se vrate, a vidjelo se da su svi u quartetu bili jako razgaljeni i sretni sa ovakvim prijemom kod publike, te sretni što su nam mogli pružiti nezaboravnu večer i prenijeti nam barem jedan mali dio sebe i svoje tradicije. Nadam se da ćemo ih uskoro ponovno slušati, zaslužili smo da nam se vrate ;o)

marietta // 26/09/2008