DUBROVNIK, LAZARETI: TBF - DO POSLJEDNJEG DAHA

Zamislite užasno vruću ljetnu noć. Zamislite užasno vruću, užasno vlažnu ljetnu noć. Onakvu noć kakvu je moguće doživjeti samo na debelom jugu.
Vučete se po svijetu k'o krepana mačka, a onda još morate u grad kako bi se ludo zabavili. A u gradu 130 ljudi po kvadratnom metru i nitko živ ne govori hrvatski. Dok se pokušavate probiti kroz gomilu, probate s "oprostite", pa s "pardon", pa sa "samo malo", ali tek kad iznervirano viknete "excuse me", gomila se nevoljko razmakne.
Nakon mukotrpnog puta do Lazareta, odahnete ulazeći, misleći da ne može biti gore od već proživljenog. A kad tamo koncert nije na otvorenom, već u dvorani. Pri samom pogledu iz sigurne udaljenosti na ulaz u dvoranu, uhvatila me slabost. Unutra čovjek na čovjeku, svi već mokri od vrućine mada je koncert tek počeo. Ispred dvorane popriličan broj ljudi koji nisu mogli skupiti hrabrosti da uđu.
Logika mi je nalagala da prvo nešto popijem na vanjskom šanku pa tek kad mi se malo zamuti moć rasuđivanja, uđem unutra u ralje života. Ali na vanjskom šanku nenormalna gužva i kaos. Ne zna se k'o pije, a k'o plaća.
Ništa mi nije preostalo nego duboko udahnuti, napustiti sve prijatelje koji su me sa sažaljenjem i moralnom podrškom ispratili unutra, ali samo u duhu. Tijelom su ostali vani na razumnih 40 stupnjeva.
Dubrovčani i TBF se vole javno. Dvorana je bila krcata vrlo dobro raspoloženim ljudima. A TBF se nisu štedjeli, a sada je već vidljivo da su nakupili znatan broj hitova koje ljudi ozbiljno vole. Od najranijih Malo sam maka s kojim se još uvijek svi vole poistovjećivati, pa Ja sam genije, čudo prirode s kojim se još više svi vole poistovjećivati, pa do sad već kultne Nostalgične koja se u potpunosti može razumjeti samo ako živite u Dalmaciji, pa su onda tu i najnoviji hitovi tipa Smak svita koju su svi željno čekali. Uglavnom, čini se da im ide sve bolje i bolje i da još glavnini ljudi nisu dosadili. A ja bih još rekla i da su izašli iz one svoje srednje faze u kojoj im je bilo ponestalo energije i entuzijazma i kao da su bili došli u neku slijepu ulicu. Novim albumom su definitivno ponovo na pravom putu.
Ljudi znaju sve njihove dugačke tekstove i opasno se pale na njih. Pjevač nije štedio komplimente publici i stalno je bio u razgovoru. Vrućina je postajala sve neizdržljivija, ali nitko nije odustajao. Ni bend, ni publika. Pjevač je komentirao da će "sigurno izgubiti bar dvije-tri kile na ovom koncertu", a odjeću na njemu se moglo cijediti i sigurno iscijediti koju litru. Na koncertu je bilo i poprilično turista-stranaca koji su sve ovo također stoički izdržali. Smiješno je bilo vidjeti te zbunjene face tipa "nemamo pojma o čemu se radi, al' izgleda da je dobro". Atmosfera je bila toliko inspirativna da je očarala čak i slučajne namjernike.
Bend je izašao na dva bisa, a koncert je trajao dva i pol sata. Već je iz toga jasno kakva je tu predanost bila prisutna i s jedne i druge strane. Koncert je završio kad više nitko nije mogao ni disati ni živjeti.
Publika je na kraju zapljeskala bendu s poštovanjem i zahvalnošću zbog ovakve upornosti, a i bend je na kraju zapljeskao publici zato što su "tako jebena publika". Mislim da smo svi bili totalno omamljeni (probajte vi piti votku u ovakvim uvjetima), a kad smo ponovo izašli van, 40 stupnjeva nam se činilo čak malo prohladno.
Jedini koji je još imao snage trčkarati naokolo željan druženja, bio je simpatični pas kojem nismo saznali ime. Mi ostali smo jedni na drugima vježbali poluzaboravljene lekcije iz prve pomoći.
U razgovoru s onemoćalim posjetiocima, saznajem da je odluka jednoglasna: TBF su rasturili.

lola // 14/08/2008