Kada sam na plakatima koji su pozivali na koncert Chuck Berrya ugledala natpis ''rock n roll fiesta'' malo mi je falilo da ne potražim organizatore i posprdno ih upitam: kako jedan jedva pokretni nonić može napravit fiestu? Ali srećom da to ne učinih jer bi sada pisala mailove isprike. Naime taj ''jedva pokretni nonić'' (ilitiga dedek, jeli) je u svom 9. desetljeću (čovjek ima 84 godine!!!) vitalniji od mnogih njegovih mlađih kolega a jučerašnja svirka je p/dokazala da namjerava svirati dok god bude imao snage i volje za to!

Ljetna pozornica u Opatiji je prostor čija je primjenjivost toliko raznolika da se u njemu uspješno provode rock koncerti, gostuju klape, projiciraju filmovi stoga ne čudi što je i ova manifesticija svoj ''dom'' pronašla upravo na tom, kamenim zidinama, ograđenom mjestu. Oko 8 su počeli pristizati prvi posjetitelji koje je po satnici u 8 i 30 počeo zabavljati Brajko Đurić Đuro. Njegova iskrenost i dobro poznati humor još su jednom nasmijali sve prisutne a pravi val oduševljenja izazvala je izjava ''kako su došli poslušat Chuck Berry-a a jedina razlika između nas (Đuro) i vas (publike) je u tome što mi nismo platili kartu''. Neno Belan i njegovi Fiumensi standardno dobrom svirkom ''pozdravljali'' su ljude koji su sve više i više počeli puniti prazne stolice gledališta da bi se dolaskom Tommy Emmanuela redovi toliko zbili da sam jedva pristupala stageu kako bi se na prve tri pjesme ''igrala'' fotografa. Naime Tommyevo umijeće sviranja priskrbilo mu je titulu ''gitarističkog kralja'' a da to nisu tek pusta naklapanja i epiteti novinara, sklonih ovome umjetniku, mogli su se uvjeriti svi koji su poslušali jednosatnu svirku tijekom koje je Emanuel promjenio tri gitare, izazivao zavist i divljenje u mladih dugokosih rockera/metalaca, koji su širom otvorenih očiju pratili svaki njegov pokret, te izljeve emocija u ljubavnih parova koji su iz zadnjih redova zagrljeni slušali koncert. A onda je negdje oko 11 sati na stage stupio Chuck Berry i prava veselica je mogla početi. "Rock and Roll Music", "No Particular Place To Go", "Roll Over Beethowen", "Sweet Little Sixteen" te za kraj "Johnny B. Good" ''podržan'' vatrometom u pozadini, euforijom i plesom u publici učinili su tu večer nezaboravnom stoga za kraj mogu samo reći kako je svaki ljubitelj ovoga žanra trebao biti sinoć u Opatiji jer tko zna kada će vremešni Chuck nanovo zaći u naše predjele.

jadranka // 13/07/2008

> vidi sve fotke // see all photos