Iako se nitko tomu nije nadao, doslovni potop koji se dogodio u kasnim poslijepodnevnim satima, usporio je i djelomično odgodio događaje prvog dana festivala. Iako nam je želja bila doći već na početak, da vidimo i one pionire koji su otvarali festival (Vragolović i Perković) a i da izbjegnemo možebitnu gužvu pri kupnji bonova, završna priredba u vrtiću moje starije, srećom ili nažalost, odgodila je i naš dolazak na mjesto događaja. Srećom, zato jer se nismo našli u epicentru za vrijeme najvećeg nevremena, nažalost jer smo nužno propustili dio izvođača.

Makar smo se kroz tuču i opaku kišu uspjeli probiti do blizine Jaruna, morali smo pribjeći nepopularnoj metodi odlaska u birc i čekanja da kiša stane. Naravno, tu su se zaredale runde, a pala je i pizza i skoro da smo ostali tamo. Ipak volja i želja za gledanjem naših idola uživo, bila je jača, pa smo se zaputili prema poprištu. Da nismo bili zadnji, vidjeli smo čim smo izašli iz birca, jer su se rijeke ljudi slijevale prema otoku. Stigli smo taman na početak Hot Chipa na glavnom stejdžu, i kraj Amadou i Mariam na Nokia stejdžu. Amadou i Mariam su nakon suradnje s Manu Chao na albumu "Dimanche a Bamako" postali svjetski poznati i izvan granica etno/world glazbe, pa sam se neobično radovao i susretu s njima. Multinacionalni bend koji prati ovaj slijepi par iz Malija odlično je usviran, a njihova statičnost na pozornici nimalo ne umanjuje doživljaj. Oficijelni dio završili su sa Senegal Fast Food sa spomenutog albuma i doveli publiku do delirija, koja ih je opravdano pozvala na bis. Na bis su odsvirali, čini mi se pjesmu "Djanfa". Iako je ispred njih bilo manje gledatelja nego ispred Amadou i Mariam, Hot Chip su odradili svoj elektro-geek-pop set vrlo predano te prošarali kroz hitove s njihova dva albuma. Nisam baš preveliku pažnju na njih obraćao, jer mi je bilo više žao što nisam vidio The Go! Team na djelu, pa sam prošetao blatnim alejama i livadama Otoka, da vidim ovogodišnju ponudu. Iako je organizator najavljivao više štandova na kojima će se moći potrošiti novaca i odnesti doma nešto mercha bendova, bio je samo jedan oskudni s nešto festivalskih majica i ponekom Nick Cave majicom. Na moje veliko razočaranje nije bilo gaćica s natpisom Nick Cave, a koje su bile naveliko najavljivane. Dammit! Na kioscima za kupnju bonova za klopu i cugu na Otoku nije bilo gužvi, što je značilo da su ili povećali broj istih ili da je bilo manje ljudi nego prošle godine, no učinilo mi se i da je ponuda hrane oskudnija nego prošle godine. Srećom nisam vidio kiosk s kineskom hranom, od koje sam prošlegodine imao znatnijih problema, no sve je mirisalo po dobrim domaćim hamburgerima. Razgled kampa i ostalih sadržaja ostavio sam za drugi dan, jer se približavalo 22:30 kad je Nick Cave sa svojim Bad Seedsima trebao kročiti na pozornicu. Opasna sedmorka krenula je s Night of the Lotus Eaters, prešla na Dig, Lazarus, Dig!!! i počela ponovo prizivati kišu s Tupelo. Prilično žestok i bučan početak. Nick i Warren Ellis skaču, udaraju se s nogama, dok je ostatak ekipe prilično statičan. Nastavak je Red Right Hand, Let Love In, Midnight Man, Mercy Seat, Deanna, pa malo The Ship Song, Papa Won't Leave You Henry i za kraj More News from Nowhere. Lista koju očito sviraju na ovoj turneji, jer se ne razlikuje previše od one u Beču prije par dana, a ima svega i za "die hard" fanove i za one novije, koji baš nisu upoznati sa starijim kejvovim radovima. Sat i pol svirke, bilo bi dosta za nekog drugog, ali ne i za Bad Seedse, koji su nakon frenetičnog pozivanja izašli na bis i odsvirali još četiri pjesme (Lyre of Orpheus, Hard on for Love, Into my Arms i Stagger Lee), a za to vrijeme je počela i kiša ponovno padati. Zanimalo me i kako zvuči sin legendarnog Fele, Seun Kuti sa svojim bendom, pa sam otrčao do Nokia stejdža gdje su oni taman završavali svoj set. Znojni glazbenici i dvije plesačice očito su dali sve od sebe onima koji su odabrali njih umjesto kejvovske bande. Nažalost, čuo nisam ništa. U to vrijeme već su se Let 3 pripremali za početak svirke u Tuborg Green šatoru, a mi smo polako, ko i većina drugih kretali prema domovima, odmoriti se za novi radni dan…

pedja // 05/06/2008

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Ispričavamo se gospodi Vragoloviću i Perkoviću što nismo stigli na njihove nastupe zbog objektivnih okolnosti.