Teško je pronaći riječi pohvale ovoj malenoj, ali složnoj ekipi Krljaustvari koji su organizirali večerašnji koncert. Osobno, divim se tim mladim ljudima koji iz ničega pokušavaju stvoriti nešto veoma vrijedno, a do sada su napravili veoma značajne koncerte kultnih izvođača o kojima je prošlost rekla, a budućnost će tek reći puno toga. Kako mi se čini, najbolji faktor u cijeloj priči je mlada gospođa Tihana, majka šestomjesečne mjesečne bebe koja je toliko jednostavna osoba da joj moram skinuti kapu i odati priznanje što se u ime ovako hrabre ekipe upušta u pravi underground kojeg svi odreda vole i skupa s njime žive srcem i dušom. Sami su mi rekli da ne vole pohvale i priznanja, ali ja bi ih bez ikakve sumnje predložio za Zlatnu Kooglu i Porina u fahu alternative, mada kategorija za organizaciju ne postoji. Ako je išta alternativnije u Hrvatskoj, to može biti samo Zdenko Franjić i njegov Slušaj najglasnije. Koncert je po običaju kasnio dobrih sat-dva-tri, mada je to za Močvaru uobičajena praksa. No, ovaj puta je glavni krivac bila viša sila. Osokoljeni i nadobudni mađarski sastavi uzeli su nekih dvijestotinjak cd-ova za promociju i prodaju na ovom koncertu, no njihovi mađarski carinici im nisu dozvolili da ih prenesu preko granice više od dva primjerka po osobi. Na granici je potom izbio manji incident, te im je svima umalo zabranjen prelazak, no nakon što su cd-ove ostavili i sakrili kako kažu ispod jednog drveta, nakon nekoliko sati pregovora ipak su dobili zeleno svijetlo i ušli u Hrvatsku. No, tu priča nije gotova. Najavljene zvijezde večeri, duet GREEN MAN iz Italije su nenadano otkazali nastup jer se jedna polovina sastava otrovala hranom. Ako ništa drugo, u duuuugačkom čekanju koncerta barem je bilo smijeha i šala o proljevu, bljuvanju i sitnim perverznim pošalicama na račun italijanske kuhinje.

I sad ona vrlo važna stvar - publika koje nije bilo. Nema veze što se tu večer održavao prvi demo festival u Tvornici, niti što je bio prestupni 29. veljače, ali izgleda da na koncert ovako dobrih i kvalitetnih izvođača publika ne dolazi niti svake prestupne godine. Bilo je otužno vidjeti 30-40 osoba koje se mahom skoro sve dobro poznavaju i pitaju se, pa gdje su pobogu svi ti darkeri, elektronski industrialci, opičeni elektro-punkeri, neo-folkeri, glitcheri i ostali alternativci koji čitavu godinu kukaju kako se ništa ne događa... Da se radi o koncertu u nekom selu sa 50 stanovnika još bi se pronašlo nekakvog alibija, no za milijunski Zagreb opravdanje ne postoji.
Nakon tonske probe koja je sticajem nesretnih okolnosti počela tek u 21, a završila oko 23 h, malobrojnu, ali moćnu gomilicu zabavljao je otkačeni DJ Ki koji uživa u svakom tonu kojeg pusti, a večeras se pobrinuo za plesni i umjereniji electro-body i industrial elektroniku. U 23.30 h prvi na pozornicu izlazi talijanski duet BALLO DELLA CASTAGNE (u prijevodu 'ples kestena') koji su iznenadili sa odličnom gitarističkom svirkom za koju je zadužen Jonny B., dok je za mikrofonom simpatični Vinz I.H.S.V. koji se prije koncerta družio sa cijelom malobrojnom ekipom na šanku i pjevao vesele rockabilly poskočice Johnny Casha koje su se vrtjele sa cd-playera. Njihova glazba je plesni alternativni rock kojeg prati ritam sekcija s laptopa, a ono što su u svojem kratkom polusatnom nastupu izveli najbliže je minimalističkoj indie-rock školi čuvenih post-punk izvođača poput The Fall, Wire i ranih P.I.L. Tekstovi su im na talijanskom jeziku, u nekolicini skladbi imaju i dvoglasna pjevanja, a u zadnje dvije skladbe Vinz je odsvirao i bas gitaru. Splet kompozicija koje su izveli je fini, plesni, jednostavan i melodični rock s blagim akcentima na gitarističku noise svirku tako da su gotovo svi prisutni plesali i cupkali kao da su na koncertu Girls Against Boys ili Interpola. Mađarski CAWATANA iz Bekescabe su gothic sastav koji se pojavio kao kvartet sa dvije akustične gitare (momak udara i u indijaner), električnim basom, te alfom i omegom Soros Gergom koji pjeva i lupa u dva indijanera, jedan doboš i dvije činele, te je odmah na startu pozdravio sa 'dobro veče Zagreb'. A ja nisam mogao odoljeti, pa sam im odvratio 'jo astet kivanok' što ih je veoma ugodno iznenadilo. Njihov zvuk je također oplemenjen samplovima s laptopa odakle emitiraju zvukove klavijatura, piana, plesnih beatova, te razne šumove i zvukove. Glazba im je fini ritmički minimalistički gothic neo-folk dark-wave s tekstovima na mađarskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku, a kao usporedbu navesti ću da je otprilike bliska plesnim stvarima Caveovih The Bad Seeds s laganim primjesama ukroćenih Sonic Youth. Imaju i prozračne ambijentalne pasaže, te vrlo čisti akustični zvuk poput Luftwaffea koji su bili gosti Smaranja 2, 28.X 2007. Nakon koncerta nakratko sam porazgovarao sa gitaristom (e, kako se zove neznam jer sviraju dva brata blizanca Kornel i Otto Kiss) koji je rekao da u Mađarskoj također nastupaju pred šačicom ljudi u malim klubovima, da su nedavno nastupali u Njemačkoj pred 200 i 300 ljudi, te da su otprilike takvu posjetu očekivali i ovdje u Zagrebu, ali unatoč svemu ipak nisu razočarani. Set lista im se sastojala od naslova "May", "Real, open", "In your father's eyes", "White", "Irrahme", "Have no option", "Gloria mundi" i posljednje "Hibatlan" s njihovog split albuma "Through Silver Shadows" kojeg su objavili zajedno sa sastavom Storm Of Capricorn. Vrlo prijatni i skromni momci u vrlo dobrom sastavu. Posljednji su izašli STURMAST, također iz Mađarske kome su se pridružili Kiss Balazs, gitarist iz Cawatane koji je s njima lupao po indijaneru i povremeno svirao akustičnu gitaru, te Soros Gergo na svojem dobošu, indijanerima i činelama. Glavni lik sastava je visoki plavokosi arijevac Varga Gabor koji udara u ogroman bubanj na kome su se neprekidno projicirale razne video instalacije. U stavu mirno, tokom cijelog koncerta pored njega, na čelu pozornice bila je smještena violinistica Gresz Agnes, a u samom dnu bine Kurtosi Erika na indijaneru. Ono što su večeras, ili bolje rečeno tog jutra jer je bilo već 1.30 i ostalo je još samo desetak ljudi, Sturmast izveli je najkraće rečeno akustični industrial. Repetativna hipnotička buka s elementima eksperimentalne i noise glazbe uz minimalističku melodijsku nadogradnju koja je vrlo bliska Einsturzende Neubauten iz '80-tih godina i industrial radovima Boyd Ricea koji je također bio gost Smaranja 2. Ništa novo, no zahvaljujući odličnoj violinistici koja svojom svirkom daje posebnu dozu melodičnosti, Sturmast su prošli na ispitu zvan deset (a možda i manje) ljudi u publici. Čim su završili svoju posljednju stvar, za pet sekundi u dvorani više nije bilo nikoga. Čak se nitko nije sjetio ni da pusti nekakvu glazbu za fajrunt.

Tja, šteta. A tako dobri bandovi...

horvi // 04/03/2008

> vidi sve fotke // see all photos