Nakon koncerta u veljači ove godine, kad su im u Boogaloou društvo pravili Grave Digger, Therion su se u isti prostor vratili proslaviti 20-godišnjicu postojanja. Već i vrane po krošnjama znaju da su Therion simfonijski goth metalci iz Švedske koji pozornicu iskoriste, osim za svirku, i za čitavu predstavu. Tako je bilo i ovaj put.

Na pozornici su im prethodili njemački gotički horor metalci (ima li kraja tim metalnim podjelama?..), The Vision Bleak. Nisam ih gledala baš ispočetka i ne čini mi se da sam propustila nešto. Mišljenja publike su podijeljena - nekima su bili solidni, ostali su jedva čekali da se maknu. OK, bilo je fora vidjeti pobijeljeno lice pjevača krvavih očiju, ali mi njihova glazba nije ostala u uhu kad su sišli s pozornice odsviravši svojih pola sata. Taman! Minglajući se malo s društvom tijekom 45-minutne pauze poradi tehničkih poteškoća pri pripremi Theriona, oko 22:15 pojavila se i dotična ekipa na stage. Oduševljenje u publici je dodatno poraslo pojavom trbušne plesačice koja se počela izvijati uz taktove The Rise of Sodom and Gommorah. Atmosfera se, naravno, užarila i gotovo mi je bilo žao što nisam gorljivi fan ovog žanra/benda.

Koliko sam uspjela zbrojiti, ljudstvo Theriona se popelo na 11: gitarist i osnivač benda, jedina preživjela "zvijer" iz originalne postave, Christofer Johnsson; svjetlokosi animator Snowy Shaw, zadužen za vokalnu izvedbu i scenski nastup; braća Niemann, dugokosi Johan na basu i bezkosi Kristian na gitari; Petter Karlsson, mlađi član, na bubnjevima; Lori Lewis, dražesna pjevačica širokog vokalnog raspona; Arien, spomenuta plesačica trbuhom; Piotr Wawrzeniuk, jedan od bivših članova, glasom je podržao već glasovno dobro podmazanu postavu; još jedan pjevač meni, nažalost, i dalje misterioznog imena, ali ugodnog stasa; te dvije ozbiljne i uglavnom statične tete s crnim zastavama, jednom jelenjom i jednom telećom glavom. Pa da usput spomenem da im je scenografiju činila katedrala s orguljama i ostalim pripadajućim gotičkim elementima, uz rasvjetu koja je dodatno začinjavala cjelokupni dojam.
Glazbenom igrokazu je pridonijela i raskošna koreografija, a posebno je bilo zanimljivo vidjeti Snowyja zatočene glave i ruku među kladama tijekom izvedbe Wisdom And The Cage s poslijednjeg albuma. Još da sam viša ili da se moglo progurati u prve redove... Uza sve to, poseban isticaj zaslužuju još poneki Therionski glazbeni istupi tog ponedjeljka. Jedna od njih je izvedba trodjelne Kali Yuge, koja se kao Pt. 1 te Pt. 2 nalazi na albumu Sirius B, a za nas su izveli i novi, treći dio, u što se uključio i nekdanja Zvijer, Piotr. Druga krasota koju su priredili i uradili je akustična verzija pjesme Lemuria, koja je i mene vinula med visine, a razgaljene fanove da ni ne spominjem. Neki su i zatvorili oči da im uši što bolje upiju zvukovnu milinu. Mnogi su se kasnije složili da je ovo bio highlight večeri, barem oni s kojima sam se ja složila.
Treća poslastica je izvedba čitavog albuma Theli koja je, kad su ju najavili, izazvala prolom oduševljenja pod stejdžom. Rekla mi frendica, dobra znalica glazbe benda, da je album potok savršenstava koji se neprekidno pretače u blagim slapovima kako album curi (nije citat jer se više ne sjećam točno, ali je moja interpretacija na temelju dojma koji je ostavila na mene govoreći o njem, štogod vi mislili o tome). Zbilja, Therion su sve pjesme, gotovo (ako ne i punih) sat vremena, odsvirali i odplesali bez ikakvog prekida. Imajuć na umu da je ionako dinamičan koncert već trajao više od jednog sata, svaka im čast. Doduše, ja priznajem da mi je zvučna koncentracija već počela polako popuštati, no držalo me to što sam imala što za gledati, pogotovo na pretposljednjoj stvari s albuma, divnog imena, Siren of the Woods, kad su se svi sudionici razlepršali po pozornici. Vrativši se na zadnji album, Gothic Kabbalah, zasvirali su njegovu najdužu pjesmu, Aldurunu Redivivu, a za sam kraj su ostavili ABBAinu Summernight City koja je potakla još uvijek energičnu publiku na raspašoj. Na žalost mnogih, to je bio kraj, no, ipak, meni je bilo uvrh glave - što zbog vremena koje je čitalo kojih 40-tak minuta iza ponoći, što zbog godina, khm. Prvi radni dan u tjednu je bio iza nas, a vlak mi se već odavna bio pretvorio u bundevu... Kasnije saznah da su zbog kašnjenja izostavili dvije pjesme, Arrow from the Sun i Ginnungagap, no sigurna sam da će nas, prijemom publike vrlo zadovoljni, Therioni opet doći prosvijetliti svojim pojavama.

Nakon koncerta sam nailazila samo na pohvale. Takvo što definitivno treba čuti i vidjeti (barem jednom, heheh) pa, slijedeći put, tko je propustio oba ovogodišnja, toplo preporučam!

kristina b // 29/12/2007

> vidi sve fotke // see all photos