Zadnji koncert Dire Gospels Tour-a Chang Ffos su ostavili za Zagreb. Suma nisu došli, ali tuga zbog toga je nestala čim su se Chang Ffos popeli na pozornicu i počeli s ''Ondjage''. Ako postoji pjesma koja me uvijek probudi, bez obzira u kakvom stanju sam se onesvijestila u krevet s mp3 playerom na ušima, to je ta. Ovdje je tonac malo ukenjao motku, pa je zvuk bio jako mutan, ali do iduće stvari se popravio. Možda se jesu tri tjedna u kombiju vozikali gore dolje po Europi, odsvirali 19 koncerata i spavali u tragovima, ali u KSET-u se to nije osjetilo. Eror je pjevao odlično, iz petnih, vratnih i ostalih žila, iako im je to dvadeseti koncert za redom. Sviranje Nikole, čije su bubnjeve među ostalim podložili i sa priručnicima za Visual C++ (ipak smo u KSET-u), možda najbolje opisuje izjava frenda koji mi se u pola koncerta izderao na uho ''Da sam žensko, dao bih mu pičke.''. Što se tu više ima za dodati? Koliko sam uspjela vidjeti Alen je bio najmirnija osoba na pozornici, što ne znači da nije izazivao podrhtavanja zidova svojim basem. Tu mirnoću je uravnotežio drugi brat Nužda, Saša. Leteće gitare, klečanje, Kawabata trenutak (s reflektorom umjesto drveta) i nekoliko prkošenja gravitaciji su dio onoga što je Sale izvodio sa svojom gitarom. Uz čačkanje organa svima prisutnima. Nakon koncerta je bilo malo kuknjave da nije bilo dovoljno glasno, ali meni nikad nije dovoljno glasno. Ni kad poslije koncerta moram ići spavati s Meshuggah nafrljenima do kraja da utišam zujanje u ušima. Tako da nisam baš mjerodavna po tom pitanju očito. Chang Ffos su jednu pjesmu, mislim da je ''Iron Icon'' bila u pitanju, posvetili svojim švedskim prijateljima, bendu Suma, s kojima su bili na turneji. Njihovi hrvatski prijatelji su kao i zadnji put stvorili 'privatni tulum' atmosferu, pa je bilo od dobacivanja 'skini se', 'dosta je bilo balada' i 'sviraj Mišu Kovača' do nabacivanja plastičnom ambalažom, a Eror je u žaru borbe uspio u jednom trzaju rastaviti mikrofon u par dijelova. Primio je čestitke i od publike i od benda na tom majstorskom potezu. Uz pjesme s ''Trust This Arcane Device'' Chang Ffos odsvirali su i par novih stvari, pa su za kraj ostavili ''Samovar Gentlemen''. Aleluja! Najavili su je kao 'pjesmu koja traje 14 minuta, pa ko živ ko mrtav'. Sasvim dobra najava ako smijem primijetiti, jer takvu boleštinu dugo nisam čula. OK, upozorili su me da je pjesma bolesna, ali jedno je kad ti to kažu, drugo je kad je čuješ. Ne znam koliko pjesama ima u toj pjesmi, ali ima ih prilično. Nakon toga stvarno nije imalo smisla da išta više sviraju. Blago sam se oduzela do kraja. Na dobar način. Odličan kraj koncerta. Čak nisam ni tulila za ''Le Charmeur De Serpents'' ili što bi rekla frendica ''ma znaš ona s dugim uvodom''. Chang Ffos su opet bili genijalni i žao mi je što ih nemam priliku malo češće gledati. Ovaj put sam morala birati hoću li gledati njih ili Qui. Jest da je David Yow u pitanju, ali nisam se dvoumila. Chang Ffos s vremenom postaju sve bolji, brutalniji i bolesniji, a nakon onih 14 minuta stvarno me zanima gdje će to završiti…

ana // 29/11/2007

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Konačno su štampali majice. Hvala ti Bože! Možda sam trebala uzet još jednu, za svaki slučaj.