Bosonoga diva još jednom je osvojila hrvatsku publiku!! Iako već treći put nastupa u Zagrebu, peti put u Hrvatskoj, publika je očigledno i dalje nezasitna kad je u pitanju taj iskreno emotivni vokal i melankolična muzika. Kraljica morne, tradicionalne glazbe republike Capo Verde u kojoj je rođena ova dama, još je od malih nogu upijala sentimentalne melodije svog rodnog kraja što je i danas nepresušna inspiracija njenom glazbenom izričaju. Morna je ponos otočke tradicije ali i divna integracija istrumenata poput kalrineta, violine, piana, gitare, accordion-a i cavaquinho-a te je često opisana istim senzibilitetom poput portugalskog fada, brazilskog modinha, ili argentinskog tanga no začudila me ideja da je upravo blues boja glazbe u koju se morna pretapa. Ništa čudno! Slušajući Evoru i otkrivajući da se iza te glazbene fantazije kriju stihovi o ljubavi i patnji, nostalgiji i čežnji za domom i nastaju melankolične balade, zaista se može uočiti veza. No nisu ni stihovi presudni da bi se prepustili nevjerojatnom senzibilitetu kojeg Cesaria prenosi svojoj publici (budući da pjeva na nama uglavnom nerazumljivom Creole-Portugalskom jeziku). Jer po meni je ovaj 'sjedeći' koncert u Lisinskom, iako prikladan za divu kao što je Cesaria, ipak ograničavajući. Ples je po meni popratni sadržaj ove afro-latino melodije te kao što su violinist i saksofonist neprestano pratili ritam živahnim pokretima, tako sam i ja htjela iskočiti sa stolca te zaplesati makar na jedinom prohodnom dijelu - stepenicama, no malo sam se bojala da je to "preotkačeno" za kulturnu i ozbiljnu dvoranu poput Lisinskog. I tu se pojavila misao koju smo i moj dragi i ja dijelili: može li jedan blatnjavi, mnogoljudni svaštara-festival prostorom nadnašiti Lisinski?!!? Paaa, kada je u pitanju World Music možda i može.. Na Sziget festivalu, gledajući Cesariu kako bosih nogu, u šarenoj tradicionalnoj haljini, pod zvijezdama osvaja opuštenu, jednostavnu publiku koja gušta na travi u slobodi pokreta i pleše kako i koliko god želi, te pljeskom i povicima oduševljenja čak prekida pjevačicu na što se ona iskreno nasmije, nekako mi je potpuniji doživljaj nje i te divne muzike.. Srećom, na zadnjoj pjesmi su Cesaria i bend podigli publiku na noge koja ih je gromoglasnim pljeskom ispratila i odaslala poziv da nam se opet vrati!

ivana // 05/11/2007