Na svijetu postoji svega par osoba kojima vjerujem, a kada je u pitanju glazba, gospon Mike Patton je definitivno jedna od njih. Naime, ako saznam da netko snima za njegov Ipecac recording u stanju sam otic na koncert pa makar mi to bio prvi doticaj sa grupom.
Dälek su mi poznati vec dulje vrijeme al nikako da ih "provjerim" uzivo I sad kad mi se napokon pruzila prilika ni desetosatno radno vrijeme, niti kisa me nisu uspjeli sprijecit da odem do Kseta.
Prvih desetak minuta (koliko je trajao neki intro) sam umirala od dosade, preklinjala trenutak kad mi palo napamet da uopce izadem van. Onaj gitarist sto je na instrumentu turpijao nokte me toliko zapilio da sam vec pogledom pocela trazit uticnice kako bi ga istekala iz struje. Prestrasno!
I onda preokret. Na stage se popeo Oktopus, bacio beat I zaljuljao glave svim prisutnima. Hell yeah! Svirka nabrijana do jaja, raspolozena publika I bend koji se vracao dvaput; ma sta da vam vise kazem. Bili su dvaput ovdje pa nek dodu I treci. Ja znam da sam opet tamo!

jadranka // 24/10/2007