U najboljem zagrebačkom rock tjednu, koliko me sjećanje služi (MUSE, BRYAN FERRY, DAVID SYLVIAN, UNSANE, FUZZTONES…) u Tvornici kulture imali smo priliku gledati i dva beogradska benda. Prvi, koji je u svojem trećem ukazanju zg publici trebao naći put do šire publike i drugi koji je s pravom moguće nazvati miljenicima zg publike. Osim tjedna, niti dan dan nije bio manje atraktivan. Repka na Maximiru, Fuzztones u KSETu, Jacques u Lisinskom… Sve nabrojano, osim ovog zadnjeg moglo je pomrsiti račune organizatoru i bendovima.

Čekao se kraj utakmice kako bi JARBOLI krenuli sa svirkom. Već sama činjenica da je Tvornica bila prilično popunjena prije nego su JARBOLI krenuli govorila je da nas čeka odlična večer. JARBOLI su bend osnovan prije petnaestak godina i u jednoj od svojih ranijih inkarnacija (2000.) posjetili su Močvaru te pred malobrojnom publikom odsvirali odličan koncert. Trebalo im je narednih 15 godina da opet dođu. Nažalost, nastup na ROKAJ festu bio je popraćen kišom i ranom satnicom, pa jedva da ga je i moguće registrirati kao nastup. Iza sebe imaju tri albuma, od kojih je "Buđanje proleća" iz 2006. a na čijem materijalu se bazirao repertoar JARBOLA u Tvornici. Iako su kasnije priznali da su imali laganu tremu, ona je bila dobro zakamuflirana i od prvih trenutaka krenuli su oštro i u glavu. Svirka JARBOLA kreće se od rokenrola, panka preko psihodeličnih izleta do elektronskih disko ritmova u čemu ih upravo diže njihova najmlađa članica, klavijaturistica Sonja Lončar. Boris Mladenović, centralna figura i frontmen, povremeno prepušta glavni mikrofon Danielu Kovaču, u pjesmama koje su bazirane na recitativnom vokalu, dok ritam sekcija Žolt Kovač i Nemanja Aćimović jednostavno pumpaju svoje. Što zbog klavijaturistice, što zbog Borisove visoke i mršave pojave koja me podsjetila na Jarvisa, JARBOLI su me u nekim dijelovima svojeg koncerta podsjetili na PULP, a pogotovo u pjesmi Glavu gore, koja ima onaj zarazni disko ritam, kojeg su PULP često isporučivali. Sa svakim novim ritmom i svakom novom pjesmom, JARBOLI su mi postajali sve draži i draži i na kraju njihovog koncerta žalio sam što su morali otići i prepustiti stejdž bendu kojeg jako volim. Malo preduga, nepotrebna pauza možda je malo razvodnila atmosferu koju su zakuhali JARBOLI, al činilo mi se da početak svirke DARKWOOD DUB nije imao onaj "šus" koji su trebale imati Baobab, Elektropionir ili Danguba. Tehnički besprijekorno, ali možda nezainteresirano, činilo se ko da je sve ušlo u Kolotečinu, a to svakako nije dobro i nije nešto što bi očekivao od DARKWOOD DUB. Možda je ova prijašnja konstatacija čisto subjektivno razmišljanje nakon odlične svirke JARBOLA, pa mi je trebalo dulje vremena da se saberem, možda su i D.D. odlučili ubaciti u višu brzinu, ali negdje pred kraj svirke, kad su krenule Kosmos i Filadelfija, ko da se sve promijenilo i Vuča i ekipa su opet bili oni stari dobri Darkwoodi kakve volim i kakve ih pamtim s prijašnjih koncerata koje sam pohodio. U međuvremenu Tvornica se skroz napunila i pokazala da D.D. imaju ogroman broj fanova u Hrvatskoj, a plesalo se i znojilo ko na tehno partiju. Sa Zapreminom tela na bis, završili su ovo stvarno dobro troipolsatno rokenrol-plesno druženje u Tvornici.

pedja // 16/10/2007

> vidi sve fotke // see all photos