Nakon prošlogodišnjeg nastupa u klubu Boogaloo (i ne baš prevelikog odaziva ), Buldožer je i ove godine odsvirao pred zagrebačkom publikom. S najavljenim početkom koncerta za 21h, i kašnjenjem od kojih 40-ak minuta, na pozornicu Tvornice popeli su se članovi benda u slijedećem sastavu: Boris Bele (vokal, gitara), Borut Činč (klavijature, vokal), Andrej Veble (bas gitara, vokal), Dušan Vran (bubnjevi) i Janez Zmazek (gitara) s još dva, kako ih oni nazivaju, pridružena člana - Cole Moretti (udaraljke, back-vokal) i Miklavž Ašič (saksofon, back-vokal). Bez puno priče krenuli su stvarima s albuma Zabranjeno plakatirati - Ne brini, mama i Helga koje nisu ostavile neki poseban dojam, čak su djelovale pomalo ukočeno i napeto. Uslijedile su Yes my baby, no i Blues napuštenog psa, nakon kojih se osjetilo opuštanje i zadovoljstvo, kako samih članova (Bele je zaključio - "to - blues!"), tako i publike koja je prihvatila raspoloženje. U Ljubavi na prvi krevet, Ašič je preuzeo mikrofon i izveo mini teatar (naravno ne tako brutalan kao recimo povraćanje ili izlazak u invalidskim kolicima, što su Buldožeri svojedobno činili). Pojavio se i prvi gost - Davor Rodik (steel gitarist), malo Beleove zafrkancije na račun EU-a (i Busha ujedno?!?) i njihove "važne članice Slovačke, pardon, Slovenije" pa su i odsvirali istoimenu skladbu. Kao drugi gost došao je Davor Slamnig (gitara) koji je s Buldožerima i snimio album Izlog jeftinih slatkiša još prije kojih skoro trideset godina. Blues gnjus i Odmah kaži da, koja je također u blues ritmu, pokazale su se kao izvrsne i jako uvjerljive.

Bend se izrežirano povukao sa scene, nakon čega je uslijedio bis i brzi povratak, a već razgaljenu publiku dodatno su zapalili pjesmama Život, to je feferon , Žene i muškarci i bržom i žešćom Novo vrijeme. Još smo mogli čuti i Morettijeve glasovne mogućnosti u Voli me, ne voli me.



Nakon drugog bisa odsvirali su neizostavnu Ko jebe Buldožer, Mlad i vječan i za sam kraj dugometražnu verziju Blues gnjusa sa svim članovima, pridruženim članovima i gostima.

U cjelosti, Buldožer ni u jednom trenutku nije ostavljao dojam pohabanosti i otrcanosti koja se mnogim ponovno okupljenim bandovima tako (pre)često događa. Iako bez onog kabarea i divljeg nastupa, još uvijek imaju smisla i za ironiju i za sarkazam, a glazbeno djeluju snažno i moćno, uštimano do u najmanju sitnicu, dok im blues dionice zvuče naprosto savršeno! Ako odluče snimiti novi album, neće niti malo pogriješiti. Za Buldožer ima i novog vremena.

bokica // 02/10/2007

PS: još dvije pjesme s ovog koncerta možete pogledati na youtube stranicama i to Blues Gnjus i Smrt Morisona Džima.