Suho vrijeme odoljevalo je skoro cijeli dan, da bi taman skoro u vrijeme zakazanog početka koncerta buknulo i pretvorilo se u proljetnu oluju i kišu koja nemilice pada. Vjerojatno oni koji nisu stigli krenuti na vrijeme, koje je početak kiše zatekao u spremanju nisu ni izašli iz svojih stanova, a neki koje je nevrijeme zateklo na putu, dobro su promočili. Kako god bilo tog s ponedjeljka u Močvari našlo nešto oko 50ak ljudi i pitanje je bi li bilo više ljudi da je vrijeme bilo bolje. Vjerojatno ne puno više. Na meniju su bila dva potpuno nepoznata benda, no prema najavi, svakako zanimljva.

Monde UFO u LA pokrenuo je Ray Monde i uz klavijature i ritam mašinu, počeo snimati demo snimke na kazetofonu dodajući samo vokale. Upoznavši umjetnicu Kris Chau, uselio se k njoj, pa su počeli zajedno raditi glazbu, a obzirom da ona baš nije vladala nijednim instrumentom, ona je preuzela dio vokala i lupanje i struganje po nekoj keramičkoj zdjeli koja liči na ovlaživač prostora a koji je spojen na gitarske pedale. U press materijalu je to objašnjeno kao "a sacral singing bowl mic'd up though various guitar pedals". Ako Vam je tak lakše. Do sad imaju dva studijska izdanja, a dio tog materijala predstavili su nam i u Močvari, pojačani s bubnjarem. Stejđ je preseljen dolje, pa smo svi bili blizu i to je dalo intimniju atmosferu ovom koncertu. Počeli su s nekom jazz improvizacijom uz rascjepkani ritam nošen saxofonom, da bi prešli u pjesme koje imaju strukturu bossanove, čije ugodne ritmove ponekad prekine nervozniji zvuk saxa. Kroz nekih pola sata upoznali su nas sa svojim radom i zbližili se s nama uz malo priče o jet lagu, pivi i običnim stvarima. Hermosillo je grad u sjeverozapadnom Meksiku, u pokrajini Sonora. Otamo dolazi bend Margaritas Podridas, što bi u prijevodu značilo "Trule tratinčice". Oni su trio, basistica i pjevačica Carolina Enríquez, gitarista Esli Meuly i bubnjar Rafael Armenta. Pjevaju isključivo na meksičkom, a imaju do sad objavljena dva albuma.

Nastup su počeli brzo i oštro sa struganjem po gitari i vrištanjem u mikrofon i tako je ostalo nekih 5-6 pjesama. Ne znam o čemu pjevaju, ali čini se da im teme nisu baš ljubavne. MOžda jesu, ali više onako gnjevno ljubavne, nakon prekida ili tak nešto. Nakon tih par pjesama su malo usporili, kao da su s 45 okretaja prebacili na 33, i tu mi se činilo ko da slušam Helmet sa ženskim vokalom. Do kraja su odsvirali još par komada, te nas pozvali da se podružimo na merch štandu. U međuvremenu je prestala i kiša, većina se posušila i tijekom koncerta, a bendovima mogu samo poželjeti dalje dobre svirke na turneji.

pedja // 20/05/2025

> vidi sve fotke // see all photos