Na samom početku nameće se pitanje trebali ju nam ovakvi eventi. Proslave obljetnica izdavanja albuma ili toliko i toliko desetljeća povremeno aktivne karijere? Pa ono, dok god ima zainteresiranih, zašto ne?! Iako nostalgija nije nešto čega se trebamo sramiti, svakako je bolje gledati ispred sebe a ne ostati u trenutku koji svakom repeticijom postaje sve izbjeljenija kopija samoga sebe.
No krenimo od početka. Kada su stupili na scenu cca 1983. Denis&Denis, duo iz Rijeke kojeg čine Marina Perazić na vokalu i Marko Tolja vokal i klavijaturist, napravili su pravi bum na Yu sceni. Daleko od toga da na svijetu nije postojalo već hrpa glazbenika koji su se bavili njima srodnim zvukovima u synthpopu, italo discu ili novim romantičarima, ali na domaćem tržištu njima sličnih nije bilo. Nakon što ih je Siniša Škarica uzeo pod svoje, organizirao snimanje prvog albuma i izdao njihov prvi single ˝Program tvog kompjutera˝, svijet im se okrenuo naglavačke. 1984. izdaju album ˝Čuvaj se˝, Tolja je radio glazbu i aranžmane dok su tekstove uglavnom pisali neki drugi (Domenika Vanić i Elvis Stanić). Marina je zaokruživala cjelinu svojom sexipilnom pojavom i glasom. Zanimljivo je da je doslovno svaka pjesma s albuma postala hit. ˝Čuvaj se˝ je od strane publike u časopisu "Rock" proglašen najboljim albumom u 1984. godini po mišljenju kritike i publike. Popularnost im je samo rasla. Nakon ˝Čuvaj se˝ izdaju 1985. mini LP ˝Ja sam lažljiva˝ sa hitovima ˝Ja sam lažljiva˝, ˝Soba 23˝ i ˝Voli me ovu noć˝. Nakon toga Tolja po zakonu odlazi u vojsku i kao njegova zamjena ulazi dugogodišnji suradnik Edi Kraljić. Ali više nije to, to. Čak i po povratku Tolje iz vojske D&D više ne funkcioniraju kao nekad. Marina odlazi u solo vode i izdaje svoj jedini solo hit ˝Kolačići˝, Tolja i Kraljić nastavljaju malo više rokerski ali ne postižu isti uspjeh. Nakon godina i životnih zavrzlama 2012. Perazić i Tolja se ponovno okupljaju i nastupaju po klubovima pred novim i starim obožavateljima. Moglo bi se reći da su svojim zvukom D&D uspjeli uloviti zeitgeist te sredine 80-ih koji i dalje zvuči dobro i nostalgično nas vraća u to doba poput Hot tub time machinea. Tu ih i mi nalazimo nekoliko godina kasnije na proslavi 40 godina izdavanja njihovog prvijenca. No je li to bila proslava dostojna D&D? Voljela bih misliti da je moglo i bolje. Nedavno sam prisustvovala nekim obljetničkim koncertima čiji su si izvođači uprkos godinama i artritisu dali truda, pa ako nisu i sami više u punoj snazi, pozvali frendove i uz njihov help pokušali izvući čim više. Marina i Tolja bili su solo na pozornici. Njih dvoje, mikrofoni, sintić i matrice. Doduše imali su predgrupu ( o tome malo kasnije). Reflektori su mi se učinili dosta prigušeni. Krenuli su snažno s pjesmom ˝Noć˝, pa ˝Čuvaj se˝, ˝Telefon˝, ˝Braća Grimm i Andersen˝, ˝Doba noćnih kiša˝, ˝28 minuta do 5˝, ˝Ti i ja˝, ˝Oaza snova˝, ˝Voli me još ovu noć˝, ˝Soba 23˝, ˝Ja sam lažljiva˝, ˝Kolačići˝ i završili sa ˝Program tvog kompjutera˝. Skoro pa sve pjesme sa njihova 2 albuma. Naravno osim ˝Tek je sedam sati˝ za koju nam je Marina više puta objasnila da ju jednostavno ne može otpjevati samo tako. Na zahtjev razdragane publike ostali su na bisu i još jednom otpjevali ˝Soba 23˝. Dok je Tolja samozatajno bio za sintisajzerom u sjeni i radio ono što radi najbolje, Marina je cijelo vrijeme uveseljavala publiku svojim ˝techno godess˝ (direktni citat) pokretima i pričama. Saznali smo i da joj se na društvenim mrežama upucavaju znatno mlađi frajeri, i da su htjeli imati na zidu iza sebe retrospektivu njihovih fotografija iz mlađih dana i da je trebao s njima biti cijeli band ali eto nisu je im ovaj termin nije pogodovao i naravno da gleda Dave Chappellea (am. stand up komičara) i da nas je htjela zabaviti kao on. Uz to ona i Tolja se baš ne druže previše, osim ovako na svirkama i kad joj nosi pakete s Temua.
Ah! draga moja Marina! I Tolja. Hvala vam! Na svim uspomenama koje nosim iz djetinjstva pjevajući i plešući uz vaše pjesme. Iako vjerujem da će još dugo biti ljudi koji će ih slušati, jer vrijede i uistinu Tvornica je bila ugodno popunjena i mladima i starijima i svi su uživali. Bilo bi dobro kada bi dostojno mogli otići u zasluženu mirovinu, a karaoke prepustiti nekim klincima po tulumima. Što se klinaca tiče, mladost budućnost, pa iako su započeli koncert, pišem o njima tek na kraju. Predgrupa D&D bili su Pocket palma. Zagrebački band s jedno 10 godina staža koje po tom zvuku '80-tih i senzualnosti ljubavne tematike koju pronalazimo u tekstovima često uspoređuju s D&D ili čak nazivaju njihovim nasljednicima. Pocket palma su Luka Vidović (vokal, tekstopisac, skladatelj i aranžer), Anja Papa (vokali, tekstovi) i Bruno Žabek (gitara). Mogu reći da za sobom imaju već tri uspješna albuma (˝Pocket palma˝, ˝Atomi˝i ˝III˝) te brojne suradnje sa regionalnim glazbenicima koji njeguju slični urbani zvuk. Luka često radi aranžmane i remixove za druge. Pocket palma je već vrlo uspješan band u svoje ime u čitavoj regiji i mogu sami imati predgrupe ali eto vjerujem da su se iz poštovanja prema svojim prethodnicima rado odazvali i odsvirali svoje hitove. S njima su rasplesali i mlađu i stariju publiku jer bez obzira čujete li ih prvi put ili sto i prvi put oni dobro zvuče. Bez određenog redoslijeda ˝Pocket palma ˝ nas je počastila s ˝Ima nema nas˝, ˝Osjećaj˝, ˝More˝, ˝Sjećanja˝, ˝Daleki poljupci˝, ˝Ono što nam inače nedostaje˝, ˝Zauvijek˝, ˝Četiri zida˝, ˝Ne mogu biti kao oni˝, ˝Mene nema˝ i za kraj ˝Godišnji˝. Skromno uz pozdrav oprostili su se od publike i prepustili pozornicu headlinerima. Dovoljno je reći da su Pocket palma ime o kojem će se sigurno još dugo pisati.

nina kc // 01/12/2024

> vidi sve fotke // see all photos