NASTAVAK KARANTENE: T.B.F. - NISU NAM POKVARILI DAN

Evo me opet u Lazaretima, ovaj put petak. Počeo je vikend, jupi!
Ako bi se sudilo po gužvi u Gradu preko dana (samo je u petak navodno s cruisera sišlo 11 000 ljudi), čovjek bi pomislio da će petak, dan za metak, biti luđačka zabava, muving od kojeg se zavrti u glavi.
Ali petak nije dan za izlaske u Grad. U svim birtijama u kojima je inače pomor i znam da je dobro, jer mi se znoj slijeva među sise, petkom su samo najuporniji tragači za provodom i, naravno, turisti koji na raznim jezicima pokušavaju doći do seksualnog doživljaja s bjutiful kroejšn grl. A opće je poznato da su sve Hrvatice beautiful (i navodno vjerne ko opatice). Zato je petak najpraviji dan za jedan uzbudljivi koncert. I evo nam T.B.F.-a! Znam, znam, mnogima su T.B.F. genijalan bend, ali ja nisam tako sigurna u to. Sjećam se da su bili velika fora nakon prvog albuma i da smo te godine na Hvaru mjesec dana slušali samo njih. Baš su nam pomogli da uđemo u hvarsko stanje uma.

A sjećam se i prvih par njihovih koncerata koje sam vidjela. E tad su bili genijalni, još bolji u živo nego na ploči, energični, ljuti, duhoviti. Ali onda se valjda dogodila komercijala ili nešto drugo, pa su mi postali dosadni, a mislim da sam na jednom od njihovih posljednjih koncerata koje sam gledala čak uspjela i odspavati koju rundu.
Tako da sam u Lazerete došla s niskim očekivanjima i tek malo znatiželje. Publika je zaista bila raznovrsna, mogao se tu vidjeti cijeli raspon generacija. I to po sistemu - najmlađi u prvom redu, pa sve stariji prema izlazu. Ionako ne previše velik, klub je bio tek nešto više od polupraznog. Tu sam se sjetila kako sam na nedavnom koncertu Hladnog piva u Lazaretima naivno mislila da će se karte sigurno rasprodati, zbog čega sam postala predmet ismijavanja. Tada su mi objasnili da se nikad u povijesti koncerata u Lazaretima nije dogodilo da se rasprodaju karte. No okay, T.B.F. su prije mjesec dana svirali u Dubrovniku, pa se može pretpostaviti da su ih mnogi tada vidjeli.
I sad evo da kažem da je ovaj koncert bio najbolji T.B.F. koncert koji sam vidjela u posljednjih nekoliko godina. Izvrsna atmosfera, a Tibiefovci nevjerojatno dobro raspoloženi, s lica im se slijevalo zadovoljstvo pomiješano sa znojem (pitam se kako taj pjevač bar malo ne smršavi od tolikog skakanja i preznojavanja), uvjerljivi, vedri i u neprestanom dosluhu s publikom. Mislim da su svi zapamtili jednog malog u zelenoj majici koji je sjedio na ramenima svog prijatelja i u žaru i strasti otpjevao zajedno s Beat Fleetom pokoju pjesmu.
Komentar benda da će im neki upravo proživljeni trenuci ostati dio trajnog sjećanja, u arhivi dobrih doživljaja, sigurno je jedan od najvećih komplimenata koje mogu izreći ljudi čiji je život sačinjen od sličnih doživljaja. A ja sam im povjerovala. Dakle, ljubav je bila obostrana. Pristojnih sat i pol svirke s bisom što se mnogima činilo prekratko, red novih, red starih pjesama, hit do hita i laku noć publici u ponoć.
Tako napušteni, razmilili smo se po klubu, dovršavali piće, pokušali malo otplesati, ali nas je omela malonogometna liga na plesnom podiju (čak smo jednog nogometaša morali uvjerljivo zgrabiti za guzicu da mu odvratimo pažnju od lopte), te smo suočeni s takvim razvojem događaja, napustili klub i odlučili okušati sreću u Gradu.
A to je već sasvim druga priča.

lola // 30/07/2007