Koncerti koncertnog promotora Honeycomb, postali su must see u vrlo kratko vrijeme. Honeycomb je "zaplivao" u naš koncertni prostor sa najavom Interpola u krčkoj Diamond diskoteci, u kojoj inače "sviraju" neki izvođači koje ne želim ni spominjati na ovim stranicama, a nakon toga imao je par odličnih gigova u Tvornici kao što su La Femme, o kojima smo pisali ili Yungblud, o kojima na žalost nismo.

Da se ne bi desilo kao sa Yungblud, na Two Feet sam se pripremio. Moram priznati da studijske snimke imaju ono nešto, ali nije to baš ta vrsta koja me može dići. I te večeri mi se bilo teško natjerati, a pogotovo jer je bio najavljen Toby Mai kao support act, koji mi stvarno nije sjeo. Ipak znatiželja me odvela do Tvornice koja je već u 20:10 kad je spomenuti kretao bila odlično popunjena.

Toby je australac, u publici mu je bila mama, skinuo je košulju nakon par pjesama, pjeva uz matrice i nije moj fah.

S druge strane Two Feet, pravim imenom Zachary William "Bill" Dess, je amerikanac, koji ima onaj pravi američki rokerski stav s gitarom, no muzika mu je modernija uz puno elektronike i masivan bubanj. Uz njega su upravo bili još dvojica koji su činili da njegove amerikanizirane "nickelbackovske" solaže ne budu prenaporne, a on sam po sebi čini se prilično simpatičan lik. Vjerujem da se dobrano načudio kad je izašao pred punu Tvornicu u nekoj Hrvatskoj, pa je i snimio malo tu atmosferu mobitelom. Inače, Two Feet je aktivan od 2016, kad je izbacio prvi singl Go Fuck Yourself, koji je uz drugi singl I Feel Like I'm Drowning, ostao I najveći hit, što se moglo čuti i prema reakciji publike i zbornom pjevanju. Do sad ima objavljenih 4 albuma i dobar materijal za žive svirke.

Živi bubanj te elektronika uz dodatak gitare vuče malo i na neki moderni alt rock, a ima i primjesen r'n'b-a i svakakvih čudesa. Dakle, jedan lijepi miš maš, koji očito odgovara raznim skupinama u publici, iako je to u većini bila mlada publika, vjerojatno fakultetski tip, što sam provjerio sa starijom kćerkom pa mi je potvrdila, a i rekla da je bila u ZG da bi išla samnom.
Uglavnom, pjesme su se nizale, mobiteli su snimali, solaže su bile sve sigurnije, bacali su se grudnjaci, bilo je i natpisa, pretpostavljam se nekim ponudama za brak ili nešto drugo, a muzičari su davali sve od sebe. Spomenuti I Feel Like I'm Drowning otpjevalo se od početka do kraja zborno, a prošarao je kroz materijal svih albuma. Očekivao sam možda da će s Tobyem otpjevati zajedničku Cities, no to je izostalo.

Vratili su se i na bis sa BBY i odlično zakucali stvarno iznenađujuče dobru i zanimljivu večer. I za kraj, još jednom, kad vidite Honeycomb kao organizatora koncerta, dobro razmislite hoćete li to propustiti, jer bi Vam na kraju moglo biti jako žao.

pedja // 10/07/2024