BODY COUNT POTVRDILI KULTNI STATUS PRED HRVATSKOM PUBLIKOM

Bodycount i Ice T su gosotovali u nedjelju navečer na zagrebačkoj Šalati na solo koncertu koji je rijetkost na ovoj turneji s kojom predstavljaju posljednji studijski uradak Merciless kako je i ime popratne turneje na kojoj uglavnom odrađuju festivale.
Ice T je bio u Zagrebu davne 1994. skupa sa Public Enemy što se rado prisjetio pitajući usput pubiku tko je bio od prisutnih na tom koncertu. Puno ruku je bilo u zraku. Poslije toga 1997. dolazio je sa Body Count . Također smo ne tako davno imali priliku čuti i vidjeti Body Count ih u Boćarskome Domu nakon što je koncert premješten iz u rekordnom vremenu rasprodane Tvornice. Bio je to sjajan koncert mada se i tada povlačila priča o zvuku pa tako i u nedjelju mi se činilo da je zvuk mogao biti puno bolji. Da li sam ja bio na krivom mjestu (mada krivo mjesto ne bi trebalo postojati ako se održi tonska kako treba), ili je to bila samo još jedna od gaža sada već svima poznatoga glumca koji glumi policajca o kojima pjeva tj repa na svojim albumima i to oštro i beskompromisno, a i najveću popularnost su dobili objavom kontroverzne Cop Killer.
Koncert je počeo otprilike kako je i satnica bila najavljena, nisam uhvatio predgrupu jer sam došao direktno iz Pule sa fantastčnog nastupa sjajnih The Smile, ali sam skupio posljedne atome snage da čujem Body Count, bend koji sam slušao u 90im kad su počinjali, kao što sam i pratio rap i hip hop te mi je i Ice MF T bio redovno na playlisti.
Koncert je otvoren uz Intro koji uz sirene prelazi u svima poznatu Body Count In the House i nastavili su šarati po novijim, starijim pa tako i najnovimijim stvarima koje prema riječima Icea nisu ranije svirali. Publika na Šalati bila je počašćena sa novim pjesama poput Psycopath, za koju je netom prije koncerta objavljen video, te stvarima poput Purge, koju je referirao na poznati holivudski film u kojem jednom godišnje imate 24H da poubijate sve i svakoga koga želite bez da odgovarate za svoja djela i to je bilo najavljeno kao dobra stvar ali meni je osobno to preseravanje. Također je pričao o Merciless, stvari sa istoimenog najnovijeg albuma koju je Ice 'objasnio' zagrebačkoj publici, tj da je to bez milosti, ali mi se čini da ju nisu odsvirali.
Pričao je Ice još o muško ženskim odnosima ali kako sam bio daleko ja sam shvatio njegovo rentanje šovinističkim ispadom, ali možda sam u krivu, umoran, sjeban, jedva gledam i eto desi se. Kenjao je Ice motherfucking T još puno, gangbanging, Trump, odrastanju in the hood, gubitku voljenih osoba kako iz benda tako i iz ovog drugog života (Hollywood baby), ali najjači dio je bio kad je popeo svoju malu kćekicu koja ima navodno 9 godina mada su me neki od mojih sapatnika nakon koncerta pokušavali uvjeriti da ima 6 godina. Nebitno na kraju jer klinka je dobila mikrofon i odradila stvar sa Body Count tako jako da je ukrala show. Talk Shit, Get Shot je bila prvi vrhunac koncerta a jedan lik je se valjao po bini i pokušavao podizati atmosferu svih tih 70 plus minuta ali njegova mala sekica Chanel je to odradila u pet minuta. Da, taj lik je Little Ice, sin od Ice-T-a koji se također priključio bendu i uloga mu je kao što je bio Dancing Tony na koncertima Nirvane.
Šta je zaista bilo dobro za nas preko 45 godina ili koju gore dole, a bilo nas je 80% publike je da smo čuli par onih starih stvari, mada premalo, a složilo se sa mnom još ljudi poslije koncerta. Recimo da je Born Dead bio drugi vrhunac i meni osobno Disorder koju je Ice T sa Slayer napravio za jedan od najboljih soundtrack albuma 90ih , a to je naravno Judgment Night. Čuli smo još There Goes The Neighborhood, Bowels Of TheDevil. Bilo je tu nekoliko obrada na početku kao Raining Blood i Postmortem od Slayera kao i od The Exploited kroz medley War/UK82/Disorder - već spomenute kada su pozivali na masovni mosh pit zahvaljujući publici a poseban respect dajući ekipi iz moshpita. Osvrnuo se i na svoje godine, te da sa 66 godina jedino želi blow job iliti pušenje nakon koncerta. Supruga Coco je stajala sa strane pružajući potporu ovom vremešnom ali neumornom liku, koji nastupa sa bendom, solo, glumi, radi novu mjuzu i nastupi su jednako energični kao i prije 25 godina.
Osvrnuo se OG i na stanje u Hrvatskoj i da je svjestan da puno ljudi živi na rubu siromaštva te povukao paralelu sa svojim odrastanjem u South Central L.A. želeći pokazati empatiju za postojeće probleme. Ice T je mijenjao postavu benda nekoliko puta i zaista se trudi da Body Count nastavi s radom, tako je ovaj put na bini uz njega bio njegov školski prijatelj Ernie C na gitari, Vincent Price na basu, Juan of the Dead druga gitara i Ill Will na bubnjevima te već spomenuti Ice T-ev sin Little Ice kao drugi mikrofon i 'akrobata', iako se njegov mikrofon jedva čuo.
Kroz žestokih 75 minuta nastupa Body Count su zagrebačku publiku počastili još sa Manslaughter, Necessary Evil, Drive BY, Point The Finger, No Lives Matter i Cop Killer.
Prije kraja koncerta Ice T je opet bacio neki rent o gluposti izaženja na bis, o silaženju sa i penjanju ponovno na binu pa je to zvučalo da je izmislio instant encore/bis ako sam dobro skužio jer tad sam već bio u zemlji snova ali im je fora uspjela, svjetla su se pogasila, publika je svoje odradila i bis je počeo.
Uz već spomenutu Born Dead i laganu This Is Why We Ride koncert je na moje iznaneđenje završen s obradom Pink Floyda, pjesmom Comfortably Numb i mogu reći da je baš bila prigodna kako za kraj koncerta tako i za ovog, od vikenda slomljenog, pisca ovih redaka. Stari se ali ipak je vrijedilo svake sekunde biti 'comfortably numb' idući tjedan dana.
Nadao sam se čuti još onih bitnijih stvari sa prva dva albuma i mogao bih ih nabrojati barem tri za još jedan bis, ali Body Count nije ta vrsta benda što su i potvrdili instant bisom. Body Count in the House . yeah MOTHERFUCKER, i na kraju krajeva nema se šta prigovoriti jednom raperu glumcu od 66 godina koji eto pokušava i dalje održati na životu svoj bend i raditi ono što voli, a puna Šalata je dokaz da mu je publika i dalje vjerna te da će sigurno steći i neke nove obožavatelje u budućnosti.

denis // 20/06/2024